Gospodar Prstenova Dve Kule.pdf: Gandalf, Frodo ve Aragorn'un Destansı Yolculuğu

2. KNJIGA DRUGA 3. I. poglavlje MNOGOBROJNI SUSRETIKad se Frodoprobudio, vidio je da lei u krevetu. U prvi je mah pomislio da seuspavao nakon duga, neugodna sna koji mu je jo zaostao negdje narubu pamenja. Ili da se moda nije razbolio? Ali strop mu se inionepoznat; bio jeravan i imao tamne, bogato izrezbarene grede. Jo jemalo leao gledajui are sunanogsvjetla na zidu i sluajui umslapa."Gdje li sam, i koliko je sati?" naglas upita strop."UElrondovoj kui, a deset je sati prije podne" odgovori mu neijiglas. "Prijepodne dvadeset i etvrtog listopada, ako te bazanima.""Gandalf!" uzvikne Frodo uspravljajui se u krevetu. Starije arobnjak sjedio nastolici pokraj otvorena prozora."Da, ja sam"odvrati arobnjak. "A ti moe biti sretan to si takoer ovdjenakonsvih onih budalatina koje si poinio otkako si otiao odkue."Frodo opet prilegne. Osjeao se odvie dobro i bezbrino da bi seprepirao, aionako je mislio da bi izgubio svaki spor. Sad je biopotpuno budan i vraalo mu sesjeanje na putovanje onaj nesretni"preac" kroz Staru umu; nezgoda kod Razigranogponija; i ono kako jenepromiljeno nataknuo Prsten na prst u dolcu podno Vjetrovrha.Dokje razmiljao o svim tim stvarima i uzalud se pokuavao prisjetitikako je stigao uRivendell, vladala je dugotrajna utnja koju jeremetilo samo tiho pukanje Gandalfovelule dok je isputao kolutovedima kroz prozor."Gdje je Sam?" napokon ga priupita Frodo. "Jesu lisvi ostali ivi i zdravi?""Jesu, svi su zdravi i itavi" odgovoriGandalf. "Sam je bio ovdje sve dok ga nisamposlao da se odmori,prije otprilike pola sata.""A to se dogodilo na gazu?" opet eFrodo. "Sve mi je bilo nekako mutno, pa i sadje jo.""Hja, nije niudo. Poeo si nestajati" odgovori mu Gandalf. "Rana te je nakrajuipak poela svladavati. Jo nekoliko sati i vie ti ne bismomogli pomoi. Ali velika jesnaga u tebe, dragi moj hobite! Pokazaosi to i u Grobitu. Ondje si se izvukao za dlaku:moda ti je to bionajpogibeljniji trenutak. ao mi je to se na Vjetrovrhu nisiuspiosuzdrati.""ini mi se da vi ve mnogo toga znate" ree mu Frodo."Nisam jo nikom govorioto sam doivio u Grobitu. Isprva je biloodvie strano, a poslije sam morao misliti nadruge stvari. Kakoznate za to?""Govorio si dugo u snu, Frodo" blago e Gandalf "a meninije bilo teko da ti itammisli i sjeanja. Budi bez brige! Kad samono maloprije rekao da si poinio "budalatine",nisam mislio takoozbiljno. Ja imam dobro miljenje o tebi... i o ostalima. Bio je topravipothvat, stii ovako daleko, i proi kroz sve one opasnosti,nosei i dalje Prsten.""Ne bismo bili u tome uspjeli da nije biloStridera" ree Frodo. "Ali vi ste namzapravo bili potrebni. Nisamznao to mi je initi bez vas." 4. "Bio sam sprijeen da doem" odvratiGandalf "a to umalo da nas nije upropastilo.Ipak, nisam siguran;moda je ak ovako i bolje ispalo." "Volio bih da mi kaete to sedogodilo." "Sve u svoje vrijeme! Po Elrondovim uputama, ne bi smiodanas razgovarati niti sezbog bilo ega uzrujavati." "Ali razgovorbi me odvratio od razmiljanja i neizvjesnosti, to je istotakozamorno" ree Frodo. "Sad sam posve budan i sjeam se mnogo egato zahtijevaobjanjenje. ime ste to bili sprijeeni? Dajte mi bar torecite!" "Uskoro e doznati sve to te zanima" ree Gandalf. "im sekoliko-tolikooporavi, odrat emo vijeanje. Zasad u ti samo rei dasam bio zatoen." "Vi?" uzvikne Frodo. "Da, ja, Gandalf Sivi" sveanoe arobnjak. "U svijetu ima mnogo sila, dobrih izlih. Neke su vee odmene. S nekima se jo nisam ogledao. Ali dolazi i taj as. Ponovosepojavio Morgul-knez sa svojim Crnim jahaima. Sprema se rat!" "Ondaste ve znali za Jahae... jo prije nego to sam se ja susreo snjima?" "Da, znao sam za njih. ak sam ti jednom i priao o njima:jer Crni su jahaiPrstenove utvare, devet slugu Gospodara prstenova.Ali nisam znao da su se opet digli nanoge, inae bih bio odmah stobom pobjegao. Doznao sam za njih tek poslije, poto samotiao odtebe u lipnju mjesecu; ali ta pria neka prieka. Zasad nas jeAragorn spasio odpropasti." "Da" potvrdi Frodo "Strider nas jespasio. Pa ipak, ja sam ga se isprva bojao.Mislim da mu Sam nijenikad potpuno povjerovao, barem dok nismo sreli Glorfindela."Gandalf se osmjehne. "uo sam sve o Samu" ree. "Sad vie nimalo nesumnja." "Drago mi je to uti" ree Frodo. "Jer meni je Striderprirastao srcu. Dobro,prirastao srcu moda nije pravi izraz. Hou reida mi je drag, iako je neobian, i katkadsumoran. Zapravo me estopodsjea na vas. Nisam znao da su neki od Velikih ljuditakvi. Misliosam, ovaj, da su samo veliki, i prilino glupi: dobroudni i glupikaoMaslovar; ili glupi i opaki kao Bill Papratovina. Uostalom, mi uShireu ne znamo mnogoo ljudima, osim moda onih koji ive uBreelandu." "Ne zna ti mnogo ni o njima ako misli da je stariJemenko glup" ree Gandalf."On je na svom poslu dovoljno pametan.Misli manje nego to govori, i sporije; ali upravi as vidi i krozogradu od opeke (kako govore u Breeju). Ipak, u Meuzemlju ih jemaloostalo takvih kao to je Aragorn, sin Arathornov. Taj kraljevski rods one stranemora samo to nije izumro. Moda e ovaj Rat za Prstenbiti njihova posljednjapustolovina." "Zar vi zbilja mislite da jeStrider potomak plemena starih kraljeva?" u udu eFrodo. "Ja sammislio da su svi oni odavno izumrli. Mislio sam da je on obiangraniar." "Obian graniar!" usklikne Gandalf. "Ali, dragi moj Frodo,graniari su upravo to:posljednji ostaci tog velikog naroda, ljudisa Zapada, u ovim sjevernim krajevima. Oni sumeni ve pomagali, anjihova e mi pomo zatrebati i u danima koji dolaze, jer smododuestigli u Rivendell, ali Prsten jo ne miruje." 5. "Bit e da je tako"ree Frodo. "Ali dosad sam mislio samo na to kako da doemovamo; inadam se da neu morati dalje. Vrlo je ugodno naprosto se odmarati.Za mnomje mjesec dana progonstva i pustolovina, i mislim da mi jesvega toga uvrh glave." Uutio je i sklopio oi. Nakon nekog vremenaiznova progovori: "Sve neto raunam, ali nikako ne mogu u raunu doido dvadeset i etvrtoglistopada. Danas bi trebalo da bude dvadeset iprvi. Bit e da smo do gaza stiglidvadesetoga." "Govorio si i raunaovie nego to je dobro za tebe" ree Gandalf. "Kako su tisada bok irame?" "Ne znam" odgovori Frodo. "Uope ih ne osjeam, to jestanovito poboljanje,ali..." tu se upne svim silama "...mogu opetdonekle micati rukom. Da, oivljava mi. Nijeni hladna" nadodadodirujui ljevicu desnicom. "Izvrsno!" ree Gandalf. "Brzo seoporavlja. Uskoro e opet biti zdrav! Elrond teje izlijeio: njegovaote je danima, otkako si stigao ovamo." "Danima?" ponovi Frodo. "Pa,etiri noi i tri dana, da budemo posve toni. Vilenjaci su tedonijeli s gaza unoi dvadesetoga, i tad si izgubio raun o vremenu.Bili smo strano zabrinuti za tebe, aSam je gotovo neprestano biouza te, dan i no, osim kad je morao prenositi poruke.Elrond jepravi majstor u lijeenju, ali oruje je naeg neprijateljasmrtonosno. Da ti pravokaem, nisam se mnogo nadao, jer sam se bojaoda u zacijeljenoj rani nosi jo komadisjeiva. Ali tek su ga sinootkrili. Elrond je odstranio krhotinu. Bila je duboko zabijenaidjelovala je prema unutra." Frodo je uzdrhtao sjeajui se onogagroznog bodea s nazubljenom otricom to jebila nestala izStriderovih ruku. "Ne boj se!" ree Gandalf. "Nema ga vie. Istopiose. ini se da se hobiti vrlonerado rastaju sa svijetom. Ja poznajemsnane ratnike meu Velikim ljudima koje bi bilabrzo dokrajila takrhotina koju si ti nosio u sebi sedamnaest dana." "A to bi oni samnom?" upita ga Frodo. "to su ti Jahai htjeli od mene?" "Htjeli suti probosti srce morgulskim bodeom koji ostaje u rani. Da suuspjeli,postao bi kao oni, samo slabiji, i bio bi pod njihovomvlau. Postao bi utvara pod vlauGospodara tame, a on bi te muio zatoto si pokuao zadrati njegov Prsten, ako je uopemogua neka vea mukaod toga da ti ga otme i da ga vidi na njegovoj ruci." "Hvalanebesima to nisam bio svjestan te uasne opasnosti!" ree Frodoslabanimglasom. "Dakako da sam bio nasmrt uplaen, ali da sam netovie znao, ne bih se biousudio ni pomaknuti. Pravo je udo kako samse spasio." "Da, pomogla ti je srea ili sudbina" ree Gandalf "a dai ne govorimo o tvojojhrabrosti. Jer srce ti nije bilo taknuto,samo ti je rame probodeno, a to je bilo zato to si seodupirao dokraja. Ipak, spasio si se za dlaku, tako rei. U najveoj si pogiblibio kad siPrsten nosio na prstu jer tada si ve napola bio u svijetuutvara, pa su te mogli dograbiti.Ti si tada mogao vidjeti njih aoni tebe." "Znam" ree Frodo. "Bilo ih je strano gledati! Ali kakosmo mogli svi vidjetinjihove konje?" 6. "Zato to su to pravi konji,ba kao to su i crni platevi koje nose pravi platevi, anose ih raditoga da zaodjenu svoje nitavilo kad imaju posla sa ivima." "Pa zatoonda ti crni konji podnose takve Jahae? Sve se ostaleivotinjeunezvijere kad im se oni priblie, ak i Glorfindelovvilin-konj. Psi zavijaju a guske skriekad ih vide." "Zato to su tikonji odrijebljeni i othranjeni u slubi Gospodara tame uMordoru.Nisu ba sva njegova sluinad i stoka utvare! Ima on orkova itrolova, ima vargova ivukodlaka, a bilo je i jo ima mnogo ljudi,ratnika i kraljeva, koji ivi hode pod suncem aipak su u njegovojvlasti. I njihov broj svakim danom raste." "A to je s Rivendellom ivilenjacima? Jesmo li bar ovdje sigurni?" "Jesmo, za sada, dok sveostalo ne bude pokoreno. Vilenjaci se moda bojeGospodara tame, imoda bjee od njega, ali nikad ga vie nee sluati niti e mu sluiti.Aovdje u Rivendellu jo ive neki od njegovih glavnih dumana:vilin-mudraci,gospodari Eldara s onu stranu najdaljih mora. Oni sene boje Prstenovih utvara jer oni kojisu prebivali u BlaenomKraljevstvu ive u isti mah u oba svijeta, i imaju veliku mo inadvienim i nad nevienim." "Uinilo mi se u jedan mah da vidim bijelupriliku koja je sjala i nije se zamutilakao ostale. Je li to bioGlorfindel?" "Jest, vidio si ga naas onakvog kakav je na drugojstrani: jedan od monika meuprvoroenima. On je vilin-gospodar izkneevske kue. U Rivendellu postoji zaista silakoja se moe jo nekovrijeme odupirati moi Mordora, pa i drugdje ima jo takvih sila.ak iu Shireu ima jedna, dodue drukija sila. Ali sva e ta mjesta uskoropostati otocipod opsadom, ako se dogaaji nastave zbivati kako sezbivaju. Gospodar tame razvio jesvu svoju snagu. Pa ipak" nadodaiznenada ustajui i isturujui podbradak a brada mu seukruti iizravna poput etke od ice "ne smijemo gubiti hrabrost. Ti e uskoroozdravitiako te ja prianjem ne otjeram u grob. U Rivendellu si izasad se ne mora ni za tobrinuti." "Ja nemam vie ni trunkahrabrosti" ree Frodo "ali trenutno nisam ni najmanjezabrinut. Samomi recite kako su mi prijatelji, i kako je zavrio okraj na gazu (tovasneprestance zapitkujem), a onda u se smiriti. Nakon toga u opet,mislim, maloodspavati, ali prije toga neu moi oka stisnuti."Gandalf je prikuio svoju stolicu njegovu uzglavlju i dobro gapromotrio. Boja muse vratila u obraze i oi su mu bile bistre, posvebudne i svjesne. Smijeio se i reklo bi seda mu nita ne nedostaje.Ali je arobnjakovo otro oko otkrilo jedva primjetnu promjenunanjemu, tako rei puki nagovjetaj neke prozranosti, napose na lijevojaci koju jedrao na pokrivau. To se, uostalom, moglo i oekivati, reeGandalf u sebi. Nije jo proao ni polaputa, a ak ni Elrond ne moepredvidjeti to e sve doivjeti do kraja. Nee valjda loezavriti. Modae postati neto kao aa puna istog svjetla za oi koje mogu vidjeti."Izvrsno izgleda" ree mu naglas. "Riskirat u da ti ukratko ispriamto sedogodilo, a da se ne posavjetujem prethodno s Elrondom. Alipazi, sasvim ukratko, a ondaopet mora spavati! Evo to se zbilo,koliko sam mogao razabrati. im si ti pobjegao,Jahai su pojurili zatobom. Nisu ih vie konji morali voditi: postao si im vidljiv jer sive 7. bio na pragu njihova svijeta. A i Prsten ih je privlaio.Tvoji su prijatelji odskoili ustranu, inae bi ih bili pogazili.Znali su da te nita nee spasiti ako te ne spasi bijeli konj.Jahaisu bili prebrzi da bi ih mogli prestii, i bilo ih je previe da biim se moglioduprijeti. Bez konja ak ni Glorfindel i Aragorn zajednonisu se mogli suprotstaviti svojDevetorici odjednom. Kad suPrstenove utvare projurile pokraj njih, tvoji su prijateljipotraliza njima. Blizu gaza ima jedna mala uvala uz Cestu prikrivenanekolikimkrljavim drvetima. Tu su na brzinu naloili vatru jer jeGlorfindel znao da e rijekanadoi ako je Jahai pokuaju prijei, pa dae se on onda morati pozabaviti onima kojiostanu na njihovoj strani.im je voda nadola, on je istrao s Aragornom i ostalima izuvale, supaljenim luima. Kad su se nali izmeu vatre i vode i ugledali predsobomvilin-gospodara obuzetog gnjevom, zapali su u oaj a konji suim pomahnitali. Trojicu jeodnijela rijeka u prvom naletu, a ostalesu njihovi konji zbacili u vodu i onesposobili zaborbu.""I je li tobio kraj Crnih jahaa?" upita ga Frodo."Nije" odgovori Gandalf."Vjerojatno su im konji stradali a oni su bez konjanemoni. Ali samePrstenove utvare nije tako lako unititi. Ipak, trenutano senemamoega bojati. Tvoji su prijatelji preli rijeku kad je povodanjproao, i zatekli te kako leiniice na vrhu obale, sa slomljenim maemispod sebe. Konj je stajao pokraj tebe nastrai. Bio si blijed ihladan pa su se uplaili da si mrtav, ili jo neto gore odtoga.Elrondovi su im ljudi doli u susret i polako te donijeli doRivendella.""A tko je izazvao povodanj?" upita ga Frodo."To je bilona Elrondovu zapovijed" odgovori Gandalf. "Rijeka je u ovoj dolinipodnjegovom vlau, pa se die u gnjevu kad god se ukae hitna potrebada se zaprijeiprelazak na gazu. im je voa Prstenovih utvara zagaziou vodu, potekla je bujica. Jasam, ako smijem tako rei, takoer tomeneto malo pridonio: moda nisi primijetio, alineki su valovipoprimili oblik velikih bijelih konja sa sjajnim bijelim jahaima, ausput jerijeka valjala i drobila mnogobrojno veliko kamenje. Naassam se pobojao da smooslobodili prevelike prirodne sile i da e nambujica izmaknuti iz ruku i sve vas dalekoodvui. Strahovita se snagakrije u vodama to teku sa snjegova Maglenog gorja.""Da, sad sesvega toga sjeam" ree Frodo "te silne orljave. Ve sam mislio da useutopiti, sa svim svojim prijateljima i neprijateljima i ostalima.Ali sad smo nasigurnome!"Gandalf zirne na Froda. Meutim Frodo je vesklopio oi."Da, zasad ste svi na sigurnome. Uskoro e se ovdjebogato i veselo proslavitipobjeda kod gaza na Bruinenu, a svi etevi na proslavi sjediti na poasnim mjestima.""Sjajno!" usklikneFrodo. "Divno je to Elrond i Glorfindel i drugi velikigospodari, ada i ne govorimo o Strideru, ulau toliko truda i iskazuju mi tolikodobrote.""Pa, ima za to mnogo razloga" otpovrne Gandalf smijeei se."I ja sam jedanvaljan razlog. Prsten je drugi: a ti si nositeljPrstena. I ujedno si nasljednik Bilbov,nalaznika Prstena.""Dragimoj Bilbo!" sneno e Frodo. "Da mi je samo znati gdje je on! Da jebarovdje pa da sve ovo uje. Ala bi se on nasmijao! I krava preskoiMjeseca-svata! I onajsiroti stari trol!" 8. Pa zaspi kaozaklan.Frodo je sad bio na sigurnome u Posljednjoj domaoj kuiistono od mora. Ta jekua bila, kao to je Bilbo davno zapisao,savrena kua, bilo da voli jesti ili spavati, ilisluati prie ilipjesme ili samo sjediti i premiljati, ili ugodnu mjeavinu svegatoga.Sam boravak u toj kui bio je pravi lijek za umor, strah itugu.Negdje pred veer Frodo se opet probudio i ustanovio da vie neosjea potrebu zaodmorom ni snom, nego da je raspoloen za jelo ipilo, a nakon toga vjerojatno i zapjesmu i prie. Ustao je izkreveta i otkrio da se opet moe gotovo isto onako sluitiozlijeenomrukom kao i nekad. Naao je spremnu istu odjeu od zelene tkaninekoja muje stajala kao salivena. Pogledavi se u zrcalo, lecnuo sekad je vidio u njemu mnogovitkiji odraz od onoga kojeg se sjeao:bio je vrlo slian onom Bilbovu mladu sinovcukoji je rado landrao sastricem po Shireu, samo to su ga oi nekako zamiljeno gledale."Da,svaega si se nagledao otkako si zadnji put provirio iz ogledala"ree svomodrazu. "Ali sad idemo na veliki skup!"Protegnuo je ruke izazvidao neku melodiju. Uto mu je netko pokucao na vrata.Bio je toSam. Pritrao je Frodu i uhvatio ga za ljevicu, nespretno isnebivljivo. Njeno juje pogladio, porumenio i bre se okrenuo nadrugu stranu."Zdravo, Sam!" pozdravi ga Frodo."Topla je!" ree Sam."Mislim na vau ruku, gospodine Frodo. A bila je takohladna sve oveduge noi. Ali hvala nebesima!" usklikne i ponovo se okreneblistavihoiju i zaplee. "Lijepo je vidjet vas opet na nogama,zdrava i itava, gospodine! Reko mije Gandalf da pogledam jestespremni da doete dolje a ja sam mislio da se ali.""Spreman sam"odgovori Frodo. "Hajde da potraimo ostalo drutvo.""Ja vas moguodvest do njih, gospodine" ree Sam. "Ovo vam je velika kua, ivrloneobina. Uvijek ima poneto da se otkrije, i nikad ne znate tavas eka iza oka. Aistom vilenjaci, gospodine! Posvuda sve samivilenjaci! Neki su od njih ko kraljevi,strani i sjajni, a neki suvam veseli ko djeca. Pa njihova muzika i pjesma... iako nisamimo bavremena ni volje da ih puno sluam otkako smo stigli vamo. Almalo-pomaloupoznajem ovo mjesto.""Znam to si sve radio, Sam" reeFrodo hvatajui ga ispod ruke. "Ali veeras ese veseliti i nasluatisvega i svaega do mile volje. Hajde, vodi me oko tih okova!"Sam gaje poveo kroz nekoliko hodnika i niz mnogo stuba i doveo u perivojvisokonad strmom obalom rijeke. Zatekao je svoje prijatelje kakosjede na trijemu na istonojstrani kue. Sjene su bile pale na dolinupod njima, ali daleko na obroncima gorja bilo jejo svijetlo. Zrakbijae topao. Razlijegala se huka vode to je tekla i padala, aveerbijae ispunjena blagim mirisom drvea i cvijea, kao da se ljetojo zadralo uElrondovim perivojima."Hura!" vikne Pippin i skoi nanoge. "Evo naeg plemenitog roaka! Napravitemjesta za Froda,Gospodara Prstena!""Pst!" oglasi se Gandalf iz sjene u dnu trijema."U ovu dolinu zlo ne dolazi, alisvejedno ga ne smijemo spominjati.Gospodar Prstena nije Frodo, nego vlasnik Crne kuleu Mordoru, ijase no opet iri cijelim svijetom! Mi smo sad u tvravi. Vani sesmrkava." 9. "Gandalf nam je odrao ve mnogo ovakvih veselih govora"ree Pippin. "On mislida me neprestano mora pozivati na red. A menise nekako ini da ovdje ovjek ne moebiti sumoran ni potiten. Ja bihnajradije zapjevao kad bih znao pravu pjesmu za ovuprigodu." "I jabih" nasmije se Frodo "iako bih trenutano jo radije neto pojeo ipopio!" "Tomu emo uskoro doskoiti" ree Pippin. "Ti si opetzasvjedoio svojuprepredenost time to si ustao ba na vrijeme zaveeru." "Vie nego veeru! Pravu gozbu!" uzvikne Merry. "im nam jeGandalf javio da sise oporavio, poele su pripreme za gozbu." Tek toje on izgovorio te rijei, pozvani su svi u dvoranuzvonjavommnogobrojnih zvona. Dvorana u Elrondovoj kui bijae punasvijeta ponajvema vilenjaka, ali bilo jetu i drugih gostiju. Elrondje, po obiaju, sjedio na velikoj stolici na elu dugakog stolanapodiju, a do njega je s jedne strane sjedio Glorfindel a s drugeGandalf. Frodo ih je gledao u udu jer nikad prije nije vidioElronda, o komu su se prialemnoge prie, a pokazalo se da suGlorfindel, pa ak i Gandalf, za koga je vjerovao da gadobropoznaje, sjedei Elrondu zdesna i slijeva, dostojanstveni i monigospodari. Gandalf je bio neto nieg rasta od ostale dvojice, alizbog svoje duge bijele kose,velike srebrnkaste brade i irokihramena, izgledao je kao kakav mudri kralj iz drevnelegende. Nanjegovu ostarjelu licu, pod velikim snjenobijelim obrvama, bijahumuduboko usaene crne oi poput ugljevlja koje se iznenada moeprometnuti u plamen. Glorfindel bijae visok i vitak, imao jeblistavu zlaanu kosu, lijepo i mlado lice,neustraivo i punoradosti, oi mu bile sjajne i prodorne a glas kao glazba; elo mujeodavalo mudrost a ruke snagu. Elrondovo je lice bilo bezvremeno,ni staro ni mlado, iako na njemu bijae ispisanosjeanje na mnogestvari, i vesele i tune. Kosa mu bila tamna kao sjene i sumrak, ananjoj je nosio srebrni dijadem; oi mu bile sive poput vedre veeri,a u njima je gorjelosvjetlo poput sjaja zvijezda. Doimao sedostojanstveno, kao kralj okrunjen mnogimzimama, a ipak stamen kaoiskusan ratnik u naponu snage. On bijae gospodarRivendella, moan imeu vilenjacima i meu ljudima. Na sredini stola, podno tapiserijana zidu, stajala je stolica pod baldahinom, a nanjoj je sjedilagospa ugodna oku. U enskom je obliju bila toliko slina Elrondu dajeFrodo pomislio da mu je bliska srodnica. Bila je mlada, a opet inije. Pletenice njene crnekose nije jo bio dotaknuo mraz, bijeleruke i svijetlo lice bijahu joj besprijekorni i glatki,a svjetlozvijezda zrailo joj iz blistavih oiju, sivih poput noi bez oblaka;pa ipak sedoimala kao kraljica, i u pogledu joj se odraavali misaoi znanje kao u nekoga tko znamnogo toga to donose godine. Glava jojvie ela bila pokrivena kapicom od srebrneipke premreene sitnimdraguljima to su se bjelasali, ali na mekanoj sivoj opravinijeimala ukrasa osim pojasa s liem od kovanog srebra. Tako jeFrodo prvi put vidio onu koju je malo smrtnika dotad vidjelo:Arwen,kerku Elrondovu, u kojoj je, kako rekoe, oblije Lthieninoponovo dolo na svijet; aprozvae je Undmiel jer je bila zvijezdaveernjaa svoga naroda. Dugo je boravila u 10. zemlji majina roda, uLrienu onkraj gorja, i tek se nedavno vratila u Rivendell, uoevukuu. Ali njena braa, Elladan i Elrohir, bili su u vitekomlutanju: esto su jahali daleko sgraniarima sa sjevera, nikad nesmeui s uma muke svoje majke u jazbinama orka.Takvu ljupkost u ivubiu Frodo nije nikad vidio niti mogao zamisliti, te seiznenadio isnebio kad je vidio da i on ima mjesto za Elrondovim stolom, meusvim tim,tako uzvienim i lijepim svijetom. Iako je dobio prikladnustolicu na koju su jo naslagalii nekoliko jastuia, osjeao se vrlositan i kao da mu tu nije mjesto, ali je to osjeanjeubrzo izgubio.Gozba je bila vesela, a od jela sve to mu je glad samo poeljetimogla.Tek se nakon nekog vremena opet obazreo oko sebe, pa ak iokrenuo susjedima.Najprije je pogledom potraio svoje prijatelje.Sam je bio zamolio da mu dopusteda dvori svoga gospodara, ali su murekli da je ovaj put i on meu poasnim gostima.Frodo ga je vidiokako sjedi s Pippinom i Merryjem za gornjim krajem jednogaodpokrajnjih stolova, nedaleko od podija. Ali od Stridera nije biloni traga.Frodu zdesna sjedio je patuljak vana dranja, bogatoodjeven. Brada mu, vrlodugaka i ravasta, bijae bijela, gotovo istotako bijela kao i snjenobijela tkaninanjegova ruha. Nosio je srebrnpojas, a oko vrata lani od zlata i dijamanata. Gledajui ga,Frodo jeprestao jesti."Dobro doli, drago mi je!" ree patuljak okrenuvi senjemu. Zatim ak i ustane inakloni se. "Gloin, stojim vam na usluzi"ree i jo se dublje pokloni."Frodo Baggins, stojim na usluzi vama ivaoj obitelji" ispravno se predstavi Frodoustajui zaueno i rueisvoje jastuie. "Da niste vi moda onaj Gloin, jedan oddvanaestoricesuputnika velikog Thorina Hrastotita?""Pogodili ste" odgovoripatuljak skupljajui jastuie i udvorno pomaui Frodu daponovo sjedne."A ja vas nita i ne pitam jer su mi ve rekli da ste roak,posvojenik inasljednik naega glasovitog prijatelja Bilba. Dopustitemi da vam estitam na uspjenomoporavku.""Hvala vam lijepa" odvratiFrodo."uo sam da ste doivjeli neke vrlo neobine pustolovine" reeGloin. "Zbilja sepitam to je to ponukalo etvoricu hobita da seotisnu na tako dugo putovanje. Nita seslino nije dogodilo otkako jeBilbo krenuo s nama na put. Ali moda vas ne bih smiopotanje o tomeispitivati jer mi se ini da Elrond i Gandalf nisu sklonirazgovarati o timstvarima?""Radije nemojmo o tome, bar zasad"uljudno e Frodo. Naslutio je da ak ni uElrondovoj kui Prsten nijeprikladna tema za askanje, a ionako je elio na nekovrijemezaboraviti na sve svoje brige. "Ali ja bih isto tako rado uoto je tako ugledna patuljkadovelo ovako daleko od Pustogore."Gloinga pogleda."Ako jo niste nita o tome uli, onda radije neemo ni otome. Mislim da e nasmetar Elrond uskoro sve skupa sazvati pa daemo tada svata doznati. Ali ima mnogotoga drugog o emu moemorazgovarati."Razgovarali su sve do kraja veere, samo to je Frodovie sluao nego govorio, jervijesti iz Shirea, izuzev Prstena, inilesu mu se sitne, daleke i nevane, a Gloin je imaoto priati odogaajima u sjevernim dijelovima Pustoije. Tako je Frodo saznao daje 11. Grimbeorn Stari, sin Beornov, sada na elu mnogih stasitihljudi, tako da se ni orci nivukovi ne usuuju ulaziti u njihovuzemlju izmeu Gorja i Mrkodola."Doista" ree Gloin "da nemaBeorninga, odavno se ve ne bi moglo doi od Dljado Rivendella. To suvam odvani ljudi koji dre prohodnim Visoki prijevoj i gazkodStanac-kamena. Ali dabine su im vrlo visoke" nadoda i zavrtiglavom "i kao nekadBeorn, ne vole ba previe patuljke. Ipak supouzdani, a to mnogo znai u dananje doba.Nigdje ljudi nisu takoprijazni s nama kao oni u Dlju. Dobar je to svijet, tiBardinzi.Njima je na elu unuk Barda, strijelca lukom: Brand, sinBaina, sina Bardovog. Moan jeon kralj i kraljevstvo mu se proteedaleko na jug i istok od Esgarotha.""A to je s vaim narodom?" upitaga Frodo."Tu se ima svata priati, i dobro i zlo" ree Gloin. "Ipakima vie dobra: dosadsmo imali sree iako ne moemo izmaknuti sjenidananjeg doba. Ako doista elite utivijesti o nama, rado u vam ihispriati. Ali prekinite me kad vam dotui! Kau da jezici upatuljakane znaju stati kad se raspriaju o svojim pothvatima."Nato se Gloinupusti u dugo kazivanje o zbivanjima u Kraljevstvu Patuljaka. Biojeoduevljen to je naiao na tako pristojna sluaoca, jer Frodo nijepokazivao znakezamorenosti niti je pokuavao promijeniti razgovor,iako se uskoro nije vie mogao snaimeu svim udnim imenima ljudi imjesta o kojima nikad prije nije uo. Bilo mu jezanimljivo, meutim,uti da je Dain jo Kralj podno Gorja i da je vrlo star (prevaliojeve dvjesto pedesetu), potovan i bajoslovno bogat. Od desetoricesuputnika koji supreivjeli Bitku pet vojski, sedmorica su jo snjim: Dvalin, Gloin, Dori, Nori, Bifur,Bofur i Bombur. Bombur jetoliko debeo da ne moe vie sam prijei udaljenost od leajado stoliceza stolom, a samo ga estorica patuljaka mogu podii s mjesta."A toje s Balinom, Orijem i Oinom?" upita ga Frodo.Sjenka preleti prekoGloinova lica."Ne znamo" odgovori. "Upravo sam najvie radi Balinadoao zamoliti za savjetone koji prebivaju u Rivendellu. Nego, hajdeda veeras priamo o veselijim stvarima!"Tad se Gloin raspria opothvatima svoga naroda, o velikim radovima u Dlju ipodnoGorja."Dobro smo radili" ree. "Ali u obradi kovina ne moemo semjeriti s naimprecima. Mnoge su od njihovih tajni zauvijekizgubljene. Izraujemo dobre oklope i otremaeve, ali ne znamo vieizraditi iane koulje ni otrice koje se mogu takmiti sonimaizraenima prije dolaska zmaja. Samo smo u rudarstvu igraevinarstvu nadmaili staremajstore. Da samo vidite, Frodo, kanaleu Dlju, fontane i bazene! Da vidite cestepoploene raznobojnimploama! Pa dvorane i ulice pod zemljom s lukovima isklesanimpoputdrvea, pa terase i tornjeve na obroncima Pustogore! Tada bistevidjeli da nismoljenarili.""Doi u ih pogledati ako ikako mognem"ree Frodo. "Kako bi se samo Bilboiznenadio kad bi vidio sve tepromjene u Smaugovoj pustoi!"Gloin pogleda Froda i osmjehne se."Viste doista voljeli Bilba, je li?" upita ga."Jesam" odgovori Frodo."Radije bih njega vidio nego sve kule i palae nasvijetu!" 12.Naposljetku je gozbi doao kraj. Ustali su Elrond i Arwen i polikroz dvoranupraeni drutvom u odreenom redoslijedu. Vrata su se iromotvorila pa su proli krozirok hodnik i na vie vrata i obreli se udrugoj dvorani. U njoj nije bilo stolova, ali jejarka vatraplamtjela na veliku ognjitu izmeu izrezbarenih stupova. Frodo jestupao uz Gandalfa. "Ovo je Dvorana vatre" ree mu arobnjak. "Ovdjee uti mnoge pjesme i prie...ako ostane budan. Ali ova je dvorana,osim o blagdanima, obino pusta i tiha, i u njudolaze ljudi koji elena miru razmiljati. Ovdje uvijek gori vatra, cijele godine, alinemamnogo drugog svjetla." Kad je Elrond uao i krenuo prema sjedalupripremljenom za nj, vilenjakitrubaduri zasvirali su uhu ugodnuglazbu. Dvorana se polako punila, a Frodo je ushienopromatraomnogobrojna lijepa lica na okupu: na njima je poigravalo iodsijevalo na kosizlaano svjetlo vatre. Iznenada primijeti,nedaleko od suprotnog kraja vatre, malu tamnupriliku kako sjedi nastolici bez naslona, naslonjena leima na stup. Na podu uz njubijaekupa za pie i malo kruha. Frodo pomisli da je taj modabolestan (ako je svijet uRivendellu ikad bolestan) pa nije mogaodoi na gozbu. Glava mu bila klonula na prsakao da spava, a prekolica je prebacio skut svoje tamne pelerine. Elrond pristupi tojnijemoj spodobi. "Probudite se, mali metre!" ree mu smijeei se.Zatim se okrene Frodu i pozovega rukom k sebi. "Evo, napokon je,Frodo, kucnuo as koji ste prieljkivali" ree mu."Evo vam prijateljakoji vam je dugo nedostajao." Tamna prilika podigne glavu i otkrijelice. "Bilbo!" uzvikne Frodo im ga prepozna pa skokne do njega."Zdravo, Frodo, mome moj!" pozdravi ga Bilbo. "Ipak si napokonstigao! Nadaosam se da e uspjeti. Lijepo, lijepo! ujem da je sveovo slavlje prireeno tebi u ast.Nadam se da uiva!" "A zato tebenije tamo bilo?" uzvikne Frodo. "I zato te nisam smio prijevidjeti?" "Zato to si spavao. Ja sam tebe vidio vie puta. Sjediosam sa Samom uz tvojeuzglavlje svakog dana. A to se tie gozbe, meniti nije vie do takvih stvari. I imao samdruga posla." "to siradio?" "Pa, sjedio sam i razmiljao. Dan-danas mnogo sjedim irazmiljam, a ovo ti jeovdje uglavnom najbolje mjesto za to. Da seprobudim! Ma nemojte!" ree i zirne naElronda. Oko mu se zakrijesiloi Frodo nije u njemu vidio ni traga od pospanosti. "Da seprobudim.Nisam ja spavao, metre Elronde! Ako ba hoete znati, svi ste vi malopreranodoli ovamo s te vae gozbe pa ste me omeli... usredsastavljanja pjesme. Zapeo sam najednom ili dva stiha i razmiljao onjima, ali mislim da ih sad vie nikad neu dotjeratikako treba.Ovdje e se sad toliko pjevati da e mi izbiti sve misli iz glave.Morat uzamoliti svoga prijatelja Dnadana da mi pomogne. A gdje jeon?" Elrond se nasmije. "Pronai emo ga" ree mu. "Onda ete se vasdvojica povui u kut i dovriti tajsvoj posao, a mi emo sasluati vaupjesmu i procijeniti je prije nego to zavrimoslavlje." 13. Poslanisu glasnici da dovedu Bilbova prijatelja, iako nitko nije znao gdjeje on nizato ga nije bilo na gozbi. Dotle su Frodo i Bilbo sjedilijedan uz drugoga, a ubrzo je doao i Sam i sjeo donjih. Potiho surazgovarali ne obazirui se na veselje i glazbu oko sebe u dvorani.Bilbonije imao bogzna to kazati o sebi. Kad je otiao iz Hobbitona,putovao je bez ciljaCestom i kroz krajeve s obje strane granice,ali se nekako za sve vrijeme sve vieprimicao Rivendellu. "Dospiosam ovamo bez mnogo pustolovina" ree "a kad sam se odmorio,krenuosam dalje s patuljcima u Dlje, na svoje posljednje putovanje.Vie neu putovati. StarogBalina nisam naao. Zatim sam se vratioovamo i ostao ovdje. Bavio sam se svaimpomalo. Pisao sam i daljesvoju knjigu. I, naravno, spjevao sam nekoliko pjesama.Povremeno ihovdje pjevaju: mislim, najvie radi toga da meni ugode, jer dakakoda nisuuistinu dovoljno dobre za Rivendell. A ja ih sluam irazmiljam. Ovdje kao da vrijeme neprolazi: jednostavno je tu.Prekrasno mjesto, sve u svemu. Doznajem svakakve novosti, sonustranu Gorja i s juga, ali gotovo nita iz Shirea. uo sam, naravno,za Prsten. Gandalfje esto navraao ovamo. Nije mi bogzna to kazao,iako smo se u ovih posljednjihnekoliko godina zbliili vie negoikad. Vie mi je rekao Dnadan. Tko bi rekao da eonaj moj prstenizazvati takav poremeaj! teta je to Gandalf nije prije o tome netovieotkrio. Ja sam mogao odavno donijeti taj prsten ovamo bez svihtih tegoba. Pomiljao samvie puta da se vratim u Hobbiton po njega,ali sam ve ostario i nisu me htjeli pustiti:Gandalf i Elrond,mislim. inilo mi se da su oni uvjereni da mene Neprijatelj trai nasvestrane i da bi od mene napravio fairano meso kad bi me uloviokako teturam po Pustoiji.A Gandalf mi je rekao: Taj je prsten,Bilbo, preao u druge ruke. Ne bi bilo dobro ni zatebe ni za drugekad bi opet poeo petljati neto s njim. udna neka primjedba, baslinaGandalfu! Ali mi je rekao i da on pazi na tebe, pa se nisam viehtio mijeati.Strano mi je drago to te vidim zdrava i itava." Uuti isumnjiavo pogleda Froda. "Je li ti ovdje?" upita ga aptom. "Nemogu, zna, odoljeti znatielji, nakon svegato sam uo. Volio bih gasamo naas opet vidjeti." "Jest, ovdje mi je" odgovori Frodo obuzetnekim udnim kolebanjem. "Izgledapotpuno isto kao i prije." "Voliobih ga vidjeti samo na asak" opet e Bilbo. Kada se odijevao, Frodoje opazio da mu je netko, dok je on spavao, objesio Prstenoko vratana novom laniu, laganom ali vrstom. Polako ga izvadi iz njedara.Bilboisprui ruku, ali Frodo naglo povue Prsten. Ojaen i zaprepaten,opazi da ne gleda vieu Bilba; reklo bi se da je nekakva sjena palameu njih, a kroz nju ugleda malo smeuranostvorenje pohlepna lica ikoatih ruku koje pipaju oko sebe. Obuzme ga elja da ga udari. inilose da su glazba i pjesma oko njih utihnule i umuknule. Bilbo brezirne naFroda pa prijee rukom preko oiju. "Sad mi je jasno" ree."Skloni ga! ao mi je, ao mi je to te je zapalo to breme,ao mi jezbog svega. Zar pustolovine nikad nemaju kraja? Rekao bih danemaju. Netkodrugi mora uvijek nastaviti priu. E pa, tomu nemalijeka. Pitam se ima li uope smisla 14. nastojati da dovrim knjigu?Ali nemojmo se sad brinuti oko toga... radije bih uo nekepravenovosti. Priaj mi o svemu to se zbiva u Shireu!" Frodo je sakrioPrsten i sjena je izmeu njih prola a da nije ostavila gotovonikakvatraga. Oko njega su opet bili svjetlo i glazba Rivendella. Bilbo sesretno smjekaoi smijao. Silno ga je zanimala svaka pojedina vijestiz Shirea koju mu je Frodo mogaopriopiti uz Samovu povremenu pomo iispravke od obaranja najmanjeg drveta donestaluka najmanjeg djetetau Hobbitonu. Toliko bijahu zadubljeni u zbivanja u sveetirietvrtine da nisu ni opazili kako se uz njih pojavio ovjek utamnozelenoj odori. Stajao jepokraj njih nekoliko minuta gledajuiih i smjekajui se. Iznenada Bilbo digne pogled. "Ah, doao sinapokon, Dnadane!" uzvikne. "Stridere!" ree Frodo. "ini mi se da viimate vie imena?" "E pa, Strider je svakako ime koje ja nikad nisamuo" ree Bilbo. "Zato ga takozovete?" "Tako me zovu u Breeju"odgovori Strider smijui se "i pod tim me je imenomFrodo upoznao.""A zato ga ti zove Dnadan?" zapita Frodo. "Zato to je on Dnadan"ree Bilbo. "Ovdje ga esto tako zovu. Ali ja sam mislioda ti zna bartoliko vilinski jezik da e razumjeti to znai dn-adan: ovjek sazapada,Nmenoreanac. Ali nije sad vrijeme za predavanja!" On seokrene Strideru. "Gdje si ti svedosad, prijatelju? Zato nisi bio nagozbi? Zna da je tamo bila i gospa Arwen?" Strider ozbiljno pogledaBilba i ree: "Znam. Ali ja se esto moram odrei veselja. Neoekivanosu se iz Pustoije vratiliElladan i Elrohir, i donijeli vijesti kojesam odmah elio uti." "E pa, dragi moj prijatelju" ree Bilbo "sadkad si uo te vijesti, ima li za menebar trenutak vremena? Hitno mije potrebna tvoja pomo. Elrond kae da moram ovusvoju pjesmu dovritido kraja veeri, a zapeo sam na jednom mjestu. Hajde da sepovuemo uneki kutak pa da je izbrusimo!" Strider se osmjehne i ree: "Dobro,onda! Hajde da je ujem."Frodo je naas ostao preputen sam sebi jerje Sam zaspao. Bio je osamljen iosjeao se prilino izgubljen, iakoje sa svih strana bio okruen stanovnicima Rivendella.Ali su oniblizu njega utjeli, zaokupljeni glazbom glasova i glazbala, i nisuse ni na todrugo obazirali. I Frodo je poeo sluati glazbu.U prvimah ga je, im je uzeo pratiti glazbu, oarala ljepota melodijaprotkanihrijeima na vilenjakim jezicima, iako ih nije dobrorazumio. Gotovo bi se reklo da serijei pretvaraju u likove, i dapred njim izranjaju privienja dalekih zemalja i sjajnihpredmetakoje nikad nije mogao ni predoiti sebi; a dvorana obasjana vatrompostala jeneto kao zlaana izmaglica nad zapjenjenim morima to uzdiuna rubovima svijeta.Zatim je ta oaranost bivala sve vie i vie nalikna san, sve dok nije outio kako prekonjega tee beskrajna rijekanabujalog zlata i srebra, previe raznolika da bi joj razaznao 15.are; na kraju je postala dio uskovitlanog zraka oko njega,preplavila ga i potopila. Ubrzoje potonuo pod njenom blistavomteinom u duboko kraljevstvo sna. Onuda je dugo lutao u snu glazbekoja se prometnula u tekuu vodu, a zatimiznenada u glas. Uinilo muse da je to Bilbov glas koji kazuje stihove. Rijei su muisprva bilejedva ujne, a onda su bivale sve razgovjetnije.Pomorac bjeEarendil,u zemlji Arvernien zastao je;za put lau izgraditiodtrupaca nimbretilskih;i jedara srebrom tkanih,i u srebru izlivenihsvjetiljaka,ne bi li mu labud-pramac obasjalai barjake pojarbolima, svjetlost jarka.U oklopu drevnog kraljaod prstenjaispletenih;sjajnog tita sa runama urezanimda ga tite od svih rananezadanih;luk mu bjee rog od zmaja,strijele mu od ebanona,srebrnprsluk boje bijele,tok maa od kalcedona;a sam ma od elikauznosita,kaciga od adamanta najiega,orla perje navrh ljema vjetarvijo,na grudima mu dragulj sijo mjesto stijega.Pod mjesecom ispodzvijezdadaleko je od svog gnijezda lutao po sjeveru,uz nevjeruzaaranim putovimaplovio je on danima gdje se udne zemljesteru.Bjeei od santi leda to se rue usred srazai od polja vjenogmraza gdje su sjene polegnute,proao je i podzemnih vatri jareibespua to se are izgubljene trae putepuinom bez zvijezda sjajastieskraja sve do Noi od Praznine,od praznine do beskraja projedri junevidjevi niti kopna niti zore na obzorju.Bijesni vjetri gagonili.naslijepo kroz pjenu vodaod zapada do istoka bez prestanka,16. bez pristanka do njegova rodnog ala.Tu je Elwing kao ptica donjeg stigla,tu se vatra tamna digla; jo sjajnijinego blijesak sdijamantabjee plamen s njene krunekada sune na njeg svjetlostSilmarila.Kada ga je okrunila ivim sjajemon bez trunka strahakrenu, smjernog elabrodu svom okrenut pramac; a tada e nonimkrajemiz drugoga nekog svijeta, s onu stranu Sinjeg mora,jak bezstega, olujni se vjetar novidignut i ko vihor moi s Tarmenela;putemkojim rijetki smrtnik plovinositi mu amac ljuto, bijesnim dahom,dabi ga ko smru gonjen mahom, kroz sivilo,morem dugo naputenim,uzburkanim,od istoka ka zapadu odjedrio.Kroz no vjenu nosio gamoniurlik mrkog vala,natrag uzdu dugih milja potonulih crnihalapotopljenih jo od zore prvog dana,sve dok nije, na obali odbiserja,uo glazbu to kraj svijeta navjeuje.Tamo on u viru vala ikovitu morske pjenevidje mijene sjaja zlata i dragulja,i tad gorespazi Goru kako li se mirno dietamo gdje i sumrak lijee nakoljenaValinora i Eldamara,vienih iznad mora iz daljina.I tako elutalica, to je uteko iz noi,napokon doi da bijela luka gaprimi uvilin-dom to razlista se aroban,gdje ist zablista novi dan, gdjepoput stakla mutnoga,podno breuljaka Ilmarina,svjetlucaju u doliniko tanana mrenasvjetiljkama obasjani tornjevi Tirionau odrazu napovrini Jezer-sjena.Tu zasta on u lutanjima junakim,i mnogapjevanja mu pojahu,i mudri mnoga predanja kazivahu, 17. i harfamazlatnim ga darivahu.U vilin-bijelo ruho ga tada ogrnuhu,i sedamiaka poslahu da hode,pred njim kad on, kroz Calacirian,u skrovitezemlje nesretan ode.A tamo u drevne dvornice bje uaogdje sjajembezbrojne godine teku,i beskrajno vlada najstariji kralju Ilmarinu,gdje litice planine sjeku;tad rijei nikom znane bje sluaoto vezujuvilinsku vrstu s ljudskim rodomi Ukazanja izvan poimanja mu bjehupokazana,zabranjena svim onima to ive pod nebeskim svodomTu novibrod su mu sagradiliod mithrila i stakla vilinskog;sa blistavim mupramcem i bez vesala,bez jedara, al jarbola mu srebrenog:aSilmaril, ko svjetlo s katarke,ko barjake, to ivim plamenomzauvijekmu put kazuju, je Elberethza novi let usadila i svojimznamenomstvorila mu dva krila besmrtnai tako sudbu vjenu muzadala,da brodi nebom to se prostires one strane Sunca do MjeseevihobalaSve od Breja vjene noigdje se uje srebrn uborvodoskokauznijela ga vita krila, lutalicu i neznanca,povrh lancaplaninskoga, uznosita i visoka.S kraja svijeta on se vrati iokrene,ele pratit dalekoga natrag putadomu svom, kroz sve sjeneputujui,nebom poput zvijezde koja lutakao plamen iznad maglenihirina,to se die iz dubina, to se budiiznad sivih, hladnih voda,kaoudo prije no to zora rudi.I kad iznad Meuzemlja nanesu ga duziputinapokon mogao je uti zov plaui od jadostisa svih strana:djevojaka, vilin-djeva 18. iz onoga drevnog doba, crnih dana ipropasti. Al ga usud vrsto stee i kobi mu nema kraja, dokle Mjesecima sjaja, najjaa e med zvijezdama samo smjeti preletjeti, nikadstati, nikad pasti u zemlju gdje smrtnik ivi na ovijem obalama,zauvijek e biti glasnik, na zadatku kojem nikad prestat nee nitrajanje ni nakana, morati e nosit svjetla nadaleko nama znana,Flammifera od Zapadnih naih strana.Pjevanje utihne. Kad je Frodootvorio oi, vidio je kako Bilbo sjedi na svojojstoliici okruensluateljima koji se smijee i pljeu."A sad bi bilo najbolje da sesve skupa ponovi" ree jedan vilenjak.Bilbo ustane i poklonise."Polaskan sam, Lindire" ree "ali bilo bi previe zamorno sve toponavljati.""Vama ne bi bilo previe zamorno" odvrate vilenjacismijui se. "Znate da vamanikad ne dojadi recitirati svoje stihove.Ali zbilja ne moemo odgovoriti na vae pitanjenakon samo jednogsluanja!""to!" uzvikne Bilbo. "Zar ne znate koji su dijelovi pjesmemoji a kojiDnadanovi?""Nije nama lako uoiti razliku izmeu dvojicesmrtnika" ree onaj isti vilenjak."Kojeta, Lindire" otpuhne Bilbo."Ako ne moe luiti ovjeka od hobita, onda jetvoja sposobnostprosuivanja slabija nego to sam mislio. Oni se razlikuju kolikoigraak od jabuke.""Moda. I ovcama su druge ovce jamano razliite"nasmije se Lindir. "Pa ipastirima. Ali mi ne prouavamo smrtnike. Miimamo druga posla.""Neu sad da se s tobom prepirem" ree Bilbo."Pospan sam nakon ovoliko glazbei pjevanja. Prepustit u vama danagaate ako ba elite."Ustane i prie Frodu."E, s tim smo gotovi"tiho mu ree. "Bilo je bolje nego to sam se nadao. Ne moleme esto daponavljam. Kako se tebi svidjelo?""Ja neu nita nagaati" odgovoriFrodo smijui se."I ne mora" priklopi Bilbo. "Zapravo je sve to bilomoje. Samo to je Aragornzahtijevao da ubacim jedan zeleni kamen.Valjda je mislio da je to vano. Ne znam zato.Inae je oito drao daje sve skupa iznad mojih sposobnosti. Rekao je, uostalom, akoimamobraza da slaem stihove o Earendilu u Elrondovoj kui, da je to mojastvar.Vjerojatno ima pravo.""Ne znam" otpovrne Frodo. "Meni senekako inilo da se stvar uklapa, iako ne bihznao objasniti zato.Kad si zapoeo, napola sam spavao, i inilo mi se da pjesmaproizlaziiz neega to sam sanjao. Sve do samog kraja nisam bio naisto da tostvarno tigovori.""Teko je doista ovdje ostati budan dok se nenavikne" ree Bilbo. "Ne bih rekaoda e hobiti ikad stei vilenjakiapetit za glazbu, pjesnitvo i prie. ini se da oni sve to 19. volekoliko i dobro jelo, ili ak i vie. Sad e jo dugo pjevati i svirati.Kako bi bilo da seizvuemo odavde i popriamo jo malo negdje namiru?" "Smijemo li to uiniti?" priupita ga Frodo. "Naravno. Ovonije nikakav posao nego veselica. Moe doi i otii kad te jevolja,samo da ne die buku."Ustali su i tiho se povukli u sjenu, aonda se zaputili do vrata. Sama su ostavili nastolici da spava kaotop, sa smijekom na licu. Uza sav ushit to je napokon s Bilbomudrutvu, Frodo je malice alio kad su izali iz Dvorane vatre. Upravokad su prelazilipreko praga, zapjevao je netko zvonkim glasom: AElbereth Gilthoniel, silivren penna miriel o menel aglar elenath!Na-chaered palan-diriel o galadheremmin ennorath, Fanuilos, lelinnathon nef aear, si nef aearon! Frodo je na tren zastao iosvrnuo se za sobom. Elrond je sjedio na svojoj stolici ivatra muje obasjavala lice kao to ljetno svjetlo obasjava drvee. Blizunjega je sjedilagospa Arwen. Frodo se iznenadi kad vidje da Aragornstoji uz nju; tamnu je pelerinu biozabacio i inilo se da je uvilenjakoj ianoj koulji, a na prsima mu sja zvijezda. Njih sudvojerazgovarali, a onda se odjednom Frodu uini da se Arwen okrenulanjemu i da jesvjetlo njenih oiju izdaleka palo na nj i probolo musrce. Zastao je oaran dok su milozvuni slogovi vilenjake pjesmepadali poputprozranih dragulja stopljenih rijei i napjeva. "Ta jepjesma spjevana u ast Elbereth" ree Bilbo. "Ovu i druge pjesmeizBlaena Kraljevstva otpjevat e oni jo vie puta noas. Idemo!" Odveoje Froda u svoju sobicu. Vrata su iz nje vodila u perivoje a sobicaje gledalana jug preko dubodoline Bruinena. Tu su sjedili nekovrijeme gledajui kroz prozor ublistave zvijezde iznad uma to su sestrmo uspinjale, i tiho razgovarali. Nisu vie prialio sitnimnovostima iz dalekog Shirea niti o mranim sjenama i pogiblima kojeihokruuju, nego o lijepim stvarima koje su zajedno vidjeli usvijetu, o vilenjacima, odrveu i o tome kako se blistava godinablago sputa na ume.Naposljetku netko pokuca na vrata."Oprostite"ree Sam i proturi glavu kroz vrata "samo sam vas htio pitat trebatelimoda togod?""Oprosti i ti, Sam Gamgee" odgovori Bilbo "alivjerojatno si htio rei da je vrijemeda ti gospodar poe napoinak?""Pa, gospodine, uo sam da e sutra rano izjutra bit nekovijeanje, a on je tekdanas prvi put usto iz kreveta." 20. "Imapravo, Sam" nasmije se Bilbo. "A sad trkni do Gandalfa i reci mu dajeFrodo otiao na poinak. Laku no, Frodo! Bogme je bilo lijepoponovo te vidjeti! Zapravi dobar razgovor nema ti boljeg drutva odhobita. Ja sam ve ostario, pa se pitamhou li jo doivjeti da vidimtvoja poglavlja nae prie. Laku no! A ja u se po svojprilici sadproetati i iz vrta baciti pogled na Elberethine zvijezde. Dobrospavanje!" 21. II. poglavlje ELRONDOVO VIJEES utradan se Frodo ranoprobudio, odmoran i io. Proetao se po terasama ponad hunog Bruinenagledajui blijedo, hladno sunce kako izlazi iza dalekoga gorja iprobija se iskosa kroz rijetku, srebrnkastu izmaglicu; rosa seljeskala na utimkronjama a na svakom grmu treperile su mreeispletene od tanke pauine. Sam je hodaouza nj i utio, ali jemirisao zrak i svaki as bacao zadivljene poglede na visoke planinenaistoku. Na njihovim vrhuncima bijelio se snijeg.Na klupi usjeenoju stijenu na zavijutku staze zatekli su Gandalfa i Bilbazadubljeneu razgovor."Hej! Dobro jutro!" pozdravi ih Bilbo. "Jeste li spremniza veliko vijeanje?""Ja sam spreman za sve" odgovori Frodo. "Alinajradije bih danas otiao u etnjuda istraim malo ovu dolinu. Voliobih se popeti do onih borika gore."I pokae rukom daleko gore nasjever od Rivendella."Moda e jo imati priliku" ree mu Gandalf. "Alizasad ne moemo pravitinikakve planove. Danas emo mnogo toga uti iodluiti." Iznenada, dok su razgovarali, zvonko zazvoni zvono. "Znakda uskoro poinje vijeanje" uzvikne Gandalf "Idemo! I tebe iBilbaoekuju." Frodo i Bilbo pou bre za arobnjakom vijugavom stazomdo kue; za njima je,nepozvan i trenutano zaboravljen, kaskao Sam.Gandalf ih odvede do trijema na kojem je Frodo sino zatekaoprijatelje. Svjetlovedrog jesenskog jutra obasjavalo je dolinu. Izzapjenjenog rijenog korita dopirao jeubor. Ptice su pjevale a ucijelom kraju vladao je zdrav mir. Frodu su se ve njegovpogibeljnibijeg i glasovi o tmini koja raste u vanjskom svijetu inili kaopuke uspomenena ruan san. Ipak su ih, dok su ulazili, doekalaozbiljna lica. Bijae tu Elrond, a oko njega je utke sjedilanekolicina uzvanika. Frodo je ugledaoGlorfindela i Gloina, a u kutuje sjedio Strider sam, opet u svojoj staroj, pohabanoj odjei.Elrondpovue Froda do stolice uza se i predstavi ga okupljenima: "Ovo je,prijatelji, hobit Frodo, sin Drogov. Malo ih je ikad stiglo ovamokroz veepogibli i preim poslom." Zatim pokae i predstavi one kojeFrodo jo nije poznavao. Uz Gloina je sjediojedan mlai patuljak:njegov sin Gimli. Pored Glorfindela bilo je tu jo nekolikodrugihsavjetnika Elrondove kue, a glavni je meu njima bio Erestor,s kojim je sjedio Galdor,vilenjak iz Sivih luka, to je doao poslomod brodograditelja Cirdana. Bijae tu jo jedanstrani vilenjakodjeven u zeleno i smee, Legolas, glasnik svoga oca, Thranduila,vilin-kralja Sjevernog Mrkodola. Malo postrance sjedio je visokovjek lijepa i plemenita lica,crne kose i sivih oiju, ponosita istroga pogleda. 22. Bijae zaogrnut platom i u izmama kao da e najahanje; i doista, iako mu je ruhobilo skupocjeno a plat mu biopodstavljen krznom, bijae jo uprljan od dugogputovanja. Nosio jesrebrnu ogrlicu koja bijae ukraena samo jednim bijelim draguljem,avalovita mu kosa bila podrezana u visini ramena. O remenu na prsimavisio mu je velikrog okovan na vrhu srebrom, koji je sad drao nakoljenima. Promatrao je Froda i Bilbaiznenaeno i zaueno. "A ovo je"ree Elrond obraajui se Gandalfu "Boromir, ovjek s juga. Stigao jeuosvit dana i trai od nas savjet. Pozvao sam ga na ovo nae vijeanjejer e ovdje dobitiodgovore na sva svoja pitanja."Nema potrebe dasad ovdje prepriavamo sve ono to se govorilo i raspravljalonavijeanju. Mnogo je rijei bilo o dogaajima u vanjskom svijetu,navlastito na jugu, i uprostranim zemljama istono od Gorja. Frodoje ve bio uo mnogo glasova o timzbivanjima, ali mu je Gloinovokazivanje bilo neto novo, pa je pozorno sluao patuljka.Reklo bi seda su uza svu divotu djela njihovih ruku, srca patuljaka naPustogoriuznemirena."Ima ve mnogo godina kako je sjena nemira palana na narod" rekao je Gloin."Isprva nismo opazili otkud ta sjena.Poelo se tajom ukati da smo opkoljeni na uskomprostoru i da se uirem svijetu moe nai vee bogatstvo i rasko. Neki suspominjaliMoriju: velebna djela naih predaka koja se na naem jezikuzovu Khazad-dm; i tvrdilisu da smo sad dovoljno brojano jaki i monida se vratimo onamo."Gloin uzdahne."Moria! Moria! udo sjevernogsvijeta! Preduboko smo ondje kopali i probudilibezimenu stravu.Dugo su tamonje goleme palae bile puste otkako su iz njihpobjeglaDurinova djeca. Opet smo govorili o Moriji sa enjom, ali is uasom jer nijedan patuljaknije se usudio proi kroz dveriKhazad-dma za mnogih kraljeva, osim jednoga, Throra, ai on jezaglavio. Napokon je ipak Balin, osluhnuvi ta aputanja, odluio poionamo; ipremda mu je Dain nerado dao odobrenje, Balin je poveo sasobom Orija i Oina i mnogenae sunarodnjake, pa se zaputio daleko najug.Bilo je to prije neto manje od trideset godina. Neko su namvrijeme stizale vijesti i to dobre: javljali su nam da su uli uMoriju i zapoeli ondje velik posao. A onda jeuslijedila utnja i vienismo primili nikakvih vijesti iz Morije.Potom je, prije otprilikegodinu dana, stigao glasnik Dainu, ali ne iz Morije, negoizMordora: konjanik u noi koji je pozvao Daina da doe do ulaza. Javiomu je dagospodar Sauron Veliki eli nae prijateljstvo. Radi toga enam dati prstenove kakve jenekad davao. Hitno je zatraio obavijestio hobitima, kakva su to bia i gdje obitavaju.Jer Sauron zna, rekaoje, da ste jednoga od njih neko vrijeme poznavali.Ovo nas jeozbiljno uznemirilo i nismo mu nita odgovorili. A onda je onsnizioonaj svoj grozni glas i, da je mogao, jo bi ga i zasladio.Kao tek mali znak vaegaprijateljstva, rekao je, Sauron vas moli dapronaete tog lopova, upravo se tom rijejuposluio, pa da uzmete odnjega, milom ili silom, jedan mali prsten, najmanji odprstenova,koji je on jednom davno ukrao. To je puka sitnica do koje jeSauronu ipakstalo, i neka to bude zalog vae dobre volje. Pronaeteli ga, bit e vam vraena tri prstena 23. koja su neko bila u posjeduvaih predaka, i zauvijek e vam pripasti kraljevstvo Morije.Doznateli togod o tom lopovu, da li je jo iv i gdje ivi, dobit ete velikunagradu istei trajno prijateljstvo Gospodarevo. Odbijete li, neetetako dobro proi. Odbijate li?Ove je posljednje rijei prosiktao kaozmija tako da su svi koji su stajali u bliziniuzdrhtali, ali jeDain rekao: Ne kaem ni da ni ne. Moram razmotriti tu poruku davidimto se krije ispod njena lijepa plata.Razmotrite je dobro, alinemojte predugo, rekao je glasnik.Moja je stvar koliko u dugorazmiljati, odgovorio je Dain.Zasad je jo tako, rekao je glasnik iodjahao u tamu.Naim je glavarima bilo od te noi teko oko srca. Nijebilo potrebno da nas grozniglas toga glasnika opomene da bismoshvatili da se u njegovim rijeima kriju i prijetnje iobmana, jersmo ve znali da se sila koja se vratila u Mordor nije promijenila,i da nas jeoduvijek obmanjivala. Jo je dvaput glasnik dolazio iodlazio bez odgovora. Uskoro edoi po trei i posljednji put, kae,prije kraja ove godine.Stoga me je Dain napokon poslao ovamo daupozorim Bilba da ga neprijatelj trai,i da doznam, ako je mogue,zato se trai taj Prsten, najbeznaajniji od sviju. Isto takoudimo zaElrondovim savjetom. Jer Sjena raste i pribliava nam se. Doznalismo da suglasnici bili i kod kralja Branda u Dlju, i da se onprepao. Bojimo se da ne poklekne.Njemu ve prijeti rat na istonimgranicama. Ako nita ne odgovorimo, Neprijatelj bimogao nagnatiljude pod svojom vlau da napadnu kralja Branda, pa i Daina.""Dobroste uinili to ste doli" ree mu Elrond. "Danas ete uti sve to trebadashvatite nakane Neprijatelja. Ne moete uiniti nita drugo nego dase oduprete, s nadomili bez nje. Ali niste sami. Uvidjet ete da jevaa muka tek dio muke cijelog zapadnogsvijeta. Prsten! to emo sPrstenom, tim najbeznaajnijim od svih Prstenova, tomsitnicom dokoje je Sauronu toliko stalo? To je odluka koju moramo donijeti.Radi togasam vas i pozvao na ovo vijeanje. Pozvao, kaem, iako vasja nisam sazvao ovamo,strance iz dalekih krajeva. Doli ste ovamo isusreli se ovdje, u pravi as, naoko pukimsluajem. Ali nije ba tako.Radije vjerujte da je odreeno tako da mi koji sada ovdjesjedimo, initko drugi, moramo nai pravi lijek za opasnost u kojoj se svijetnaao. Stogaemo ovdje otvoreno govoriti o stvarima koje su do danadananjeg bile skrivene svimaosim malobrojnima. A najprije emo, dabi svi razumjeli u kakvoj smo opasnosti,ispripovjediti priu oPrstenu od poetka do dana dananjeg. Ja u zapoeti priu, ali ejedrugi dovriti."Zatim su svi pozorno sluali kako Elrond svojimzvonkim glasom pripovijeda oSauronu i monim Prstenovima, i o tomekako su iskovani u davnini, u Drugom vijekusvijeta. Dio je njegoveprie bio poznat nekima od nazonih, ali nikome nije bilapoznatacijela pria, pa su mnoge oi bile uprte u Elronda u strahu iudu dok je kazivao ovilenjakim kovaima u Eregionu i o njihovuprijateljevanju s Morijom, i o njihovojudnji za znanjem, s pomoukoje ih je Sauron ulovio u zamku. Jer u ono vrijeme on jonije bionaoko zao pa su oni prihvaali njegovu pomo i izvjetili se u svomposlu, a on jeod njih doznao sve njihove tajne, i iznevjerio ih, papotajno skovao na Ognjenoj goriJedinstveni Prsten da zagospodarinjima. Ali Celebrimbor je znao s kim ima posla te je 24. sakrio Triprstena koje je sam izradio; i onda bi rat, i zemlja bi poharana, ivrata Morije sezatvorie.Zatim je svih sljedeih godina tragao zaPrstenom, ali budui da ta pripovijest veispripovijedana na drugommjestu, tovie, i sam ju je Elrond zapisao u svojim knjigamapukihpredaja, ovdje je neemo prepriavati. Jer to je duga pria punavelikih i stranihdjela i nedjela, i koliko god da ju je Elrondskratio, sunce je odskoilo na nebu i dopodneje prolo prije nego toje zavrio.Priao je o Nmenoru, o njegovoj slavi i propasti, i opovratku ljudskih kraljeva uMeuzemlje iz morskih dubina to sudoletjeli na krilima oluje. Tad su Elendil Visoki injegovi monisinovi, Isildur i Anrion, postali veliki gospodari; oni su u ArnoruosnovaliSjeverno Kraljevstvo, a u Gondoru vie ua Anduina JunoKraljevstvo. Ali ih je Sauroniz Mordora napao, pa su sklopiliposljednji savez vilenjaka i ljudi, a u Arnoru su seokupile vojskeGil-galada i Elendila.Tu je Elrond poutio i uzdahnuo."Ja se dobrosjeam njihovih divotnih stjegova" ree. "Podsjetili su me naslavustarog doba i na Beleriandove postrojbe, toliko se velikihknezova i vojskovoa nalo naokupu. Pa ipak, nije ih bilo onoliko,niti su bili toliko lijepi, kao onda kad jeThangorodrim skren i kadsu vilenjaci mislili da je zlu zauvijek doao kraj, iakonijetako.""Vi se toga sjeate?" priupita ga Frodo, toliko zapanjenda je naglas izgovorio tomisli. "Ali ja sam mislio" promuca kad seElrond okrene njemu "ja sam mislio da jedavno, davno bio padGil-galadov.""Pa i jest" ozbiljno potvrdi Elrond. "Ali moje pamenjesee do starog doba.Earendil mi je bio otac, a on se rodio uGondolinu prije njegove propasti; a majka mi jebila Elwing, kiDiorova, sina Lthien od Doriatha. Ja sam proivio tri vijeka nazapadu, ibio svjedok mnogih poraza i mnogih jalovih pobjeda. Biosam Gil-galadov glasnik isudjelovao sam u njegovu pohodu. Borio samse u bici kod Dagorlada pred Crnimvratima Mordora, gdje smo slavilipobjedu, jer nitko nije mogao odoljeti koplju Gil-galadovu ni mauElendilovu, Aiglosu i Narsilu. Promatrao sam posljednji okrajnaobroncima Orodruina, gdje je Gil-galad poginuo, Elendil pao aNarsil se slomio pod njim;ali je sam Sauron svrgnut, a Isildur muje, krhotinom oeva maa, odsjekao Prsten s ruke iuzeo ga sebi."Natoonaj stranac, Boromir, ubaci:"Tako je dakle bilo s tim Prstenom!"uzvikne. "Ako se na jugu ikad za to znalo,onda je ve odavnozaboravljeno. Ja sam uo za Veliki Prsten onoga koga neimenujemo,ali smo vjerovali da je nestao sa svijeta u propastinjegova prvog kraljevstva. Isildur ga jedakle uzeo! Ovo je zaistaprava novost!""Jest, na alost!" potvrdi Elrond. "Isildur ga jeuzeo, iako bi bilo bolje da nije.Trebalo je da ga baci tada u vatruOrodruina, blizu mjesta gdje je izraen. Ali malo ih jezapazilo toje Isildur uinio. On je jedini ostao uz oca u tom posljednjemkobnomokraju, a uz Gil-galada smo ostali samo Cirdan i ja. AliIsildur nije htio posluati nasavjet. 25. Ovo u zadrati kaonadoknadu za svoga oca i brata, rekao je; i tako je uzeo tajPrstenna uvanje, protiv nae volje. Uskoro je izgubio glavu zbog njega, pastoga nasjeveru taj Prsten zovu Kletva Isildurova. Ipak, moda je ismrt bila bolja od onoga to gaje moglo snai. Ta je vijest doprlasamo na sjever, i to tek do nekolicine. Stoga nije udo,Boromire, tovi niste uli za nju. Nakon poraza na Gladdenskim poljima, gdje jeIsildurpoginuo, spasila su se samo trojica poslije dugog potucanjapreko planina. Jedan je odnjih bio Ohtar, titonoa Isildurov, kojije nosio sa sobom krhotine Elendilova maa, ipredao ih Valandilu,nasljedniku Isildurovu, koji je tada jo bio dijete pa je ostaoovdje uRivendellu. Ali Narsil se bio slomio i svjetlo mu seugasilo, i jo nije prekovan. ini mi se da sam vam rekao da jejalova bila pobjeda Posljednjeg saveza? Nijebila potpuno jalova,ali nije ni postigla svoj cilj. Sauron je bio oslabljen ali ne idokrajen.Prsten je bio izgubljen ali ne uniten. Crna je kula sruenaali su ostali njeni temelji, jer subili udareni s pomou Prstena, idok god on postoji, postojat e i oni. Mnogi vilenjaci, imnogi moniljudi, i mnogi od njihovih prijatelja, izginuli su u ratu. Anrionje ubijen, iIsildur je ubijen, i nije vie bilo ni Gil-galada niElendila. Nikad vie nee biti onakvasaveza vilenjaka i ljudi, jerljudi se mnoe a prvoroenih biva sve manje, a ta su se dvarodaotuila jedan od drugoga. Od toga dana soj Nmenora propada i smanjiomu seivotni vijek. Na sjeveru se poslije rata i pokolja naGladdenskim poljima smanjio broj ljudi saZapadnih strana, njihovgrad Annminas na jezeru Evendiru pretvorio se u ruevine,anasljednici Valandilovi odselili su se i nastanili u Fornostu naSjevernoj visoravni, ali je ito mjesto opustjelo. Ljudi ga zovuMrtvaki opkop i boje se tamo stupiti nogom. Jer narodse u Arnorusmanjio, dumani su ih progutali, njihova je vladavina prola iostavila zasobom samo zelene humke na travnatim bregovima. Na juguse Kraljevstvo Gondor jo dugo odralo, i neko je vrijeme tokraljevstvocvalo podsjeajui pomalo na Nmenorovu mo, prije nego toje pao. Viejezini svijetosjeao je strahopotovanje prema visokimkulama koje su podigli ljudi, i premautvrdama, i lukama sa mnogobrodova, i krilatim krunama ljudskih kraljeva. Glavni im jegrad bioOsgiliath, Tvrava zvijezda, kroz koji je tekla Rijeka. Podigli su iMinas Ithil,Kulu izlazeeg Mjeseca, na istonoj strani Gorja sjene, iMinas Anor na zapadu, napodnoju Bijeloga gorja, Kulu zalazeegsunca. Ondje je na kraljevskom dvoru raslobijelo drvo, od sjemenadrveta to ga je Isildur bio donio preko dubokih voda, a sjeme jetogdrveta prije toga doneseno s otoka Eressea, a jo prije toga sKrajnjeg zapada, prijeprve zore, kad je svijet bio jo mlad. Ali uprotoku hitrih godina u Meuzemlju zatrla se loza Meneldilova,sinaAnrionova, i drvo se osuilo, a krv Nmenoreanaca izmijeala se skrvlju manjevrijednih ljudi. Tad straa na bedemima Mordora nijebila budna i mrana bia uvukla suse opet u Gorgoroth. Jednog danapojave se zla stvorenja i zauzmu Minas Ithil i nastanese u njemu, inaprave od njega mjesto strave i uasa, i sad se zove Minas Morgul,Kulacrnih ini. Zatim je Minas Anor iznova preimenovan u MinasTirith, Straarsku kulu; i tasu dva grada neprestano ratovala, aOsgiliath koji je leao izmeu njih naputen je i ponjegovim ruevinamahode sjene. 26. Tako je bilo za mnogo ljudskih narataja. Aligospodari Minas Tiritha jo se bore,prkosei naim neprijateljima idrei otvoren promet rijekom od Argonatha do mora. Tuje kraj ovomdijelu prie koji sam vam ja htio ispriati. Jer u Isildurovo dobanestao jePrsten Vladar, nitko nije nita znao o njemu, a ona suostala Tri bila osloboena njegoveprevlasti. Ali sad, u novijevrijeme, opet su ugroeni jer je onaj Jedinstveni Prsten, nanaualost, pronaen. Od drugih ete sada uti kako je pronaen, jer u tomeja nisamigrao vanu ulogu."im je on uutio, Boromir stane pred njih,visok i ponosit."Dopustite mi, gospodaru Elronde" ree "da najprijekaem neto vie o Gondoru,jer ja uistinu dolazim iz te zemlje. I bilobi dobro da svi saznaju to se ondje zbiva. Jerdrim da ih malo znadeza nae pothvate i stoga jedva nasluuju u kakvoj e se opasnostinaiako mi na kraju podlegnemo.Ne vjerujte da u zemlji Gondor nema viekrvi Nmenorove ni da su sav njegovponos i dostojanstvo pali uzaborav. Mi naom sranou jo obuzdavamo divlji narod sistoka a uasMorgula suzbijamo, samo su tako mir i sloboda ouvani u zemljama izanas,bedema zapada. Ali ako padnu prijelazi preko Rijeke, to e ondabiti?A taj as moda nije daleko. Bezimeni Neprijatelj ponovo sedigao. Opet se diedim s Orodruina koji mi zovemo Kleta gora. Mo jeCrne Zemlje u porastu i mi smo ugrdnoj nevolji. Kad se Neprijateljvratio, na je narod izgnan iz Ithiliena, nae lijepeoblasti istonood Rijeke, iako smo zadrali ondje jedno uporite, i oruanu silu.Aliupravo ove godine, u mjesecu lipnju, iznenada se digla vojska izMordora i potisnula nas.Bili smo brojano slabiji jer se Mordorudruio s Istonjacima i s okrutnim Haradrimima;ali nije nas njihovabrojana nadmo porazila. Ondje je posrijedi bila sila s kojomprijenismo imali posla.Neki su rekli da se ona moe vidjeti kaovelik crni konjanik, tamna sjena namjeseini. Kamo bi god konjanikdoao, nai bi dumani pomahnitali, a strah bi obuzeonae najodvanijeborce, tako da su pred njim uzmicali i bjeali i konji i ljudi. Samosu seostaci naih istonih snaga vratili i unitili posljednji mostkoji je jo stajao meuruevinama Osgiliatha.Ja sam bio u eti koja jebranila most dok ga nisu sruili za nama. Samo smo seetvoricaspasila plivajui: moj brat i ja i jo dvojica. Ali mi se i daljeborimo i branimozapadnu obalu Anduina, a oni koji se zaklanjaju izanas hvale nas kad god uju da nas tkospominje: mnogo nas hvale alimalo pomau. Jo nam samo ljudi iz Rohana dolaze upomo kad ihpozovemo.U ovom tekom asu prevalio sam mnoge opasne milje da bihdoao do Elronda:stotinu i jedan dan putovao sam potpuno sam. Ali jane traim saveznike za rat. Elrondovamo nije u oruju, kau, nego umudrosti. Doao sam po savjet i odgonetku tekih rijei.Jer uoi onogiznenadnog napada moj je brat u nemirnu snu neto usnio, i poslijeje tovieput sanjao, a jedanput i ja.U tom snu vidio sam kako senebo na istoku smrknulo i uo sam kako sve jaegrmi, ali na zapadu sezadralo blijedo svjetlo, odakle je dopro glas, dalek alijasan,kliui: 27. Trag slomljenog maa prati: U Imladrisu e ga nai;Tamo e ti savjet dati Od Morgulskih ari jai. I pokazat e ti znak OPropasti, pa e znati Isildura kletve mrak. Spram njeg e Polutanstati! Od tih rijei nismo mnogo razumjeli, pa smo se obratili naemocu, Denethoru,gospodaru Minas Tiritha, dobro potkovanom u pukimpredajama u Gondoru. Rekao namje samo ovo: da je Imladris starovilenjako ime za daleku sjevernu kotlinu u kojojobitava ElrondPoluvilenjak, najbolji poznavatelj pukih predaja. Stoga je mojbrat, videiu kakvoj smo velikoj nevolji, htio posluati taj san ipotraiti Imladris, ali kako je taj putbio pun neizvjesnosti iopasnosti, ja sam preuzeo na sebe da krenem na putovanje. Mojjeotac teka srca pristao da poem, a ja sam dugo lutao zaboravljenimputovima traeiElrondovu kuu, za koju su mnogi uli ali rijetki znajugdje se nalazi." "Ovdje, u Elrondovoj kui, postat e vam totajasnije" ree Aragorn ustajui. Onbaci svoj ma na stol za kojim jesjedio Elrond. Sjeivo je maa bilo od dva komada."Evo tog slomljenogmaa!" nadoda. "A tko ste vi, i kakve veze imate s Minas Tirithom?"upita ga Boromir zauenogledajui graniarovo mravo lice i pelerinu nakojoj su nepogode ostavile tragove. "To je Aragorn, sin Arathornov"ree Elrond "a on vue porijeklo preko mnogihpredaka od Isildura,sina Elendilova iz Minas Ithila. On je zapovjednik Dnedainanasjeveru, a od tog je naroda preivjelo malo pojedinaca." "OndaPrsten pripada vama, a ne meni!" uzvikne osupnuti Frodo i skoi nanoge,kao da oekuje da e umah od njega zatraiti Prsten. "On nepripada ni jednome od nas" ree Aragorn "ali je odreeno da ga viuvateneko vrijeme." "Izvadi Prsten, Frodo!" sveano e Gandalf."Kucnuo je as. Visoko ga podigni daBoromir shvati ostatakodgonetke." Nastane tajac i svi upru oi u Froda. On bijae potreseniznenadnim stidom istrahom. Ozbiljno se skanjivao da pokae Prsten igadilo mu se da ga dodirne. Poelio jeda bude negdje daleko. Prstenje zasjao i prelijevao se dok ga je drhtavom rukom podizaoprednjima. "Pogledajte Kletvu Isildurovu!" ree Elrond. Boromiru sezakrijese oi dok je zurio u taj zlatni predmet. "Polutan!"promrmlja. "Je li onda napokon nastupila propast Minas Tiritha?Aliemu onda traiti slomljeni ma?" "Rijei nisu glasile propast MinasTiritha" ree Aragorn. "Ali doista su propast ivelika djela napomolu. Jer ovaj je slomljeni ma doista Elendilov ma koji se slomiopodnjim kad je pao. uvali su ga njegovi nasljednici kad je ve svaostala batina propala, jer 28. meu nama se odavno govorilo da e onbiti iznova skovan kad se pronae Prsten, KletvaIsildurova. Sad kadste vidjeli ma koji ste traili, to biste jo htjeli? elite li modada seElendilova kua vrati u Gondor?" "Mene nisu poslali ovamo daizmolim nekakva dobroinstva, nego samo dadoznam odgonetku jednezagonetke" ponosito e Boromir. "Ali mi smo u grdnoj nevoljiiElendilov bi nam ma pomogao vie nego to smo se mogli nadati... akose takav predmetmoe doista vratiti iz sjena prolosti." Ponovopogleda Aragorna a u oima mu se ogledala dvojba. Frodo opazi kakose Bilbo nestrpljivo mekolji pokraj njega. Iznenada ustane idadesebi oduka: Ne sjaje sve stvari od zlata napravljene,Niti je svakilutalica izgubio stazu. Staro, ako je jako, ne vene,A korijen dubokmoe odoljet mrazu. A kad iz pepela se vatra digne jaa,I kad izsjene nova svjetlost sune, Skovat e se snova vrh slomljenog maaIponovo kraljem bit e onaj bez krune."Ovo moda nije bogzna to, alije tono... ako vam treba neto vie od onoga toje kazao Elrond. Akoje bilo vrijedno sto deset dana putovanja da ovo ujete, najboljeebiti da onda to i posluate."I on sjedne otpuhujui na nos."To samja sam sastavio" apne on Frodu "za Dnadana, nekad davno, kad mijeprvi put priao o sebi. Gotovo da mi je ao to su moje pustolovinezavrene, i to neumoi poi s njim kad doe njegov dan."Aragorn mu seosmjehne, a onda se iznova obrati Boromiru:"Ja vam osobno opratamto jo sumnjate" ree. "Ja nisam ba nalik na kipoveElendila iIsildura to stoje isklesani u svoj svojoj velebnosti u dvoranamaDenethorovim.Ja sam tek nasljednik Isildurov, a ne sam Isildur.Proivio sam teak i dug ivot audaljenost odavde do Gondora tek jemanji dio u zbroju mojih putovanja. Preao sampreko mnogo planina imnogo rijeka i prokrstario mnoge ravnice, dopro sam ak i dodalekihzemalja Rhna i Harada gdje sjaju nepoznate zvijezde.Ali moj jezaviaj, ako ga uope imam, na sjeveru. Jer ovdje sunasljedniciValandilovi oduvijek obitavali u dugom, neprekinutomnizu s oca na sina, tijekommnogih narataja. Nai su se dani smrailii broj nam se smanjio; ali ovaj je maneprestance prelazio iz ruku uruke novom uvaru. I ovo bih vam, Boromire, jo htiokazati prije negoto zavrim. Samotnici smo mi, graniari iz divljine, lovci... alismoodvajkada lovili sluge Neprijateljeve; jer njih ima na mnogomjesta, ne samo u Mordoru.Ako je Gondor, Boromire, bio snanautvrda, mi smo igrali drugu ulogu. Imamnogo zlih bia koje vaidebeli bedemi i blistavi maevi ne mogu zaustaviti. Vi ne 29.poznajete dobro krajeve izvan vaih granica. Mir i sloboda, kaete?Sjever bi ih slabopoznavao da nije bilo nas. Dokrajio bi ih biostrah. Ali kad mrana stvorenja nahrupe izbrda bez kua i kuita, ilise dovuku iz uma bez sunca, oni bjee od nas. Kojim bi secestamaitko usudio ii, kakva bi bila sigurnost u mirnim krajevima, ili ukuama obinihljudi obno, kad bi Dnedaini spavali, ili kad bi ve svibili u grobu?Pa ipak, nama manje iskazuju zahvalnost nego vama.Putnici nas gledaju prijekimokom, a seljaci nam priivaju pogrdnaimena. Ja sam Strider? za debeljka koji ivi nadan hoda od dumana odkojih bi mu se srce sledilo, ili koji bi mu poruili gradi kad gamine bismo neprestano uvali. Ipak, mi ne bismo htjeli da budedrukije. Ako je obiansvijet osloboen briga i straha, neka ostaneobian svijet, a mi moramo potajno djelovatida tako bude i dalje. Toje bila zadaa moga roda dok su godine tekle a trava rasla.Ali sadse svijet opet mijenja. Nastupa novo doba, pronaena je KletvaIsildurova.Bila je na pomolu. Ma e biti prekovan. Ja u doi u MinasTirith.""Kaete da je pronaena Kletva Isildurova?" ree Boromir."Vidio sam sjajanprsten u Polutanovoj ruci, ali kau da je Isildurzaglavio prije no to je nastalo ovo doba usvijetu. Otkud mudraciznaju da je to njegov Prsten? I kako je proao kroz sve ovegodinedok ga nije ovamo donio tako neobian glasnik?""To ete sveuti" ree Elrond."Ali ne odmah, molim vas, gospodaru!" ree Bilbo."Sunce je ve blizu podneva ija osjeam potrebu da se neimokrijepim.""Ja vas nisam prozvao" ree Elrond smijui se. "Ipak, sadto inim. Hajde,ispriajte nam svoju priu! A ako niste jo priupretoili u stihove, moete je ispriati iobinim rijeima. to kraibudete, to ete se prije okrijepiti.""Dobro, onda" ree Bilbo. "Uinitu kako kaete. Ali sad u ispriati istinitupriu, a ako su me nekiovdje uli kako priam drukije" tu zirne na Gloina "molim ih datozaborave i da mi oproste. Ja sam u ono vrijeme samo elio zadrati toblago i osloboditise nadimka lopov koji su mi priili. Ali moda sadmalo bolje razumijem sve skupa. Kakobilo da bilo, evo to se zapravodogodilo." Nekima je od nazonih Bilbova pria bilo potpuno nepoznatapa su zapanjenosluali kako stari hobit, zapravo vrlo rado, nadugo inairoko pripovijeda o svojojpustolovini s Golumom. Nije izostavioni jednu jedinu zagonetku. Bio bi ih on izvijestio io svojojproslavi i nestanku iz Shirea da su mu dali, ali je Elrond podigaoruku. "Lijepo ste nam to ispriali, prijatelju" ree "ali za ovaj pute biti dosta. Zasad jedovoljno da se zna da je Prsten preao u rukeFroda, vaeg nasljednika. Pustite sad njegada govori!" Zatim jeFrodo, ne tako rado kao Bilbo, ispripovjedio sve o svojimdoivljajima sPrstenom, od onog dana kad ga je preuzeo na uvanje.Ispitivali su ga i raspravljali osvakom koraku njegova puta, odHobbitona do gaza na Bruinenu, i pretresli sve ega semogaoprisjetiti o Crnim jahaima. Napokon je opet sjeo. "Nije bilo loe"ree mu Bilbo. "Bila bi to sasvim dobra pria da ti nisuneprestanceupadali u rije. Pokuao sam poneto od toga pribiljeiti, ali emomorati jo 30. jednom sve skupa proi da bih mogao sve zapisati kakotreba. Ima tu grae za viepoglavlja prije nego to si uope doaoovamo!""Da, pria se poprilino oduljila" otpovrne Frodo. "Ali ini mise da jo nijezavrena. Ja bih volio jo tota doznati, napose oGandalfu."Njegove je rijei uo Galdor iz Luka koji je sjedio ublizini."To vrijedi i za mene" uzvikne i, obraajui se Elrondu, ree:"Mudraci modaimaju dobrih razloga vjerovati da je blago ovogapolutana doista onaj dugo osporavaniVeliki Prsten, koliko se god toinilo nevjerojatnim onima koji su manje upueni u testvari. Ali zarnam se ne bi mogli podastrijeti dokazi? I jo bih neto pitao. to jesaSarumanom? On se dobro razumije u Prstenove, ali nije ovdje meunama. to nam onsavjetuje... ako zna za sve ovo to smo uli.""Pitanjakoja nam vi, Galdore, postavljate zapravo su povezana meu sobom"reeElrond. "Ja ih nisam previdio i na njih ete dobiti odgovore. Alina Gandalfu je da raistite stvari, i ja mu se obraam kaoposljednjem jer je to poasno mjesto, i on je u svemuovome bioglavni.""Neki bi, Galdore, smatrali Gloinove vijesti i potjeru zaFrodom dostatnimdokazom da je polutanov nalaz stvar od velikevrijednosti za Neprijatelja" ree Gandalf."Rije je dodue o jednomPrstenu. Ali o kojem Prstenu? Nazguli ih dre Devet. Onih jeSedampak oteto ili uniteno." Tu se Gloin promekolji ali ne progovori nicrne ni bijele."Za ona Tri prstena znamo. Koji je onda ovo Prstendo kojeg mu je toliko stalo?Proteklo je zaista mnogo vremena odRijeke do Gore, od gubitka do nalazaPrstena. Ali ta je praznina uznanju mudraca napokon popunjena. Dodue, malo presporo.JerNeprijatelj nam je bio za petama jo blie nego to sam se bojao. Idobro je to nijesve do ove godine, do ovoga ljeta, ini se, saznaopravu istinu.Neki se ovdje valjda jo sjeaju da sam se ja prijemnogo godina usudio proi krozvratnice Nekromanta u Dol Gulduru, ipotajno istraiti njegov ivot, i da sam tako otkrioda su naastrahovanja bila osnovana: da on nije nitko drugi do Sauron, naNeprijatelj oddavnine, koji ponovo zadobiva oblik i mo. Neki sevaljda isto tako sjeaju da nas jeSaruman odvratio od otvorenogdjelovanja protiv njega i da smo ga dugo samo motrili.Ipak,najposlije, kako mu je sjena rasla, Saruman je popustio pa je Vijeepokazalo svusvoju snagu i istjeralo zlo iz Mrkodola... to je biloone iste godine kad je pronaen ovajPrsten: udna sluajnost, ako jeuope sluajnost.Ali mi smo zakasnili, kao to je Elrond i biopredvidio. I Sauron je nas motrio idugo se pripremao za na udar,vladajui Mordorom iz daljine preko Minas Morgula, gdjeje boravilonjegovih devet slugu, dok sve ne bude spremno. Onda je uzmaknuoprednama, ali je samo hinio da bjei, a uskoro je zatim doao do Crnekule i pokazao se upravom svjetlu. Tad se Vijee mudraca sastalo poposljednji put, jer smo saznali da sveupornije traga zaJedinstvenim Prstenom, Vladarom. Bojali smo se da je primionekevijesti o njemu o kojima mi jo nita ne znamo. Ali Saruman jerekao: ne, i ponovio onoto nam je ve bio kazao: da se JedinstveniPrsten Vladar nikad vie nee nai uMeuzemlju. 31. U najgorem sluaju,rekao je, na Neprijatelj zna da ga mi nemamo i da je joizgubljen. Aono to je izgubljeno moe se jo nai, misli on. Ne bojte se!Iznevjerit e ganjegova nada. Zar ja nisam temeljito prouio ovajpredmet? Prsten je pao u AndinVeliki, neko davno, dok je Sauronspavao, rijeka ga je odnijela do mora. I ondje nekalei u vijekevjekova!Gandalf je uutio zagledan s trijema na istok u dalekevrhunce Maglenog gorja, uijim je dubokim korijenima bila tako dugoskrivena pogibao svijeta. On uzdahne."Tu sam ja pogrijeio" ree."Uljuljkale su me rijei mudraca Sarumana; trebalo jeda prijepotraim istinu pa bismo sad bili u manjoj opasnosti.""Svi smo mipogrijeili" ree Elrond "a da nije bilo vae budnosti, moda bismovebili u Tami. Nego, nastavite samo!""Od samog poetka slutio sam zlo,usprkos svemu to sam znao" nastavi Gandalf."Zanimalo me je kako jeta stvar dola do Goluma, i koliko je dugo bila u njegovuposjedu.Stoga sam zamolio da motre na njega vjerujui da e on uskoro izai iztame dapotrai svoje blago. I doao je, ali je opet umaknuo i nisu ganali. A onda sam ja, naalost, pustio tu stvar da miruje, samo samgledao i ekao, kao to smo preesto inili.Prolazilo je vrijemeprotkano mnogim brigama dok mi se odjednom sumnje nisuopetpretvorile u iznenadan strah. Otkud se pojavio Prsten kod hobita?Ako je moj strahopravdan, to treba uiniti s njim? Te sam stvarimorao izvesti naistac. Ali nisam jo htionikome govoriti o svojimstrepnjama znajui kakva se opasnost krije upreuranjenompovjeravanju ako se ono proiri dalje. U svim dugimratovima sa Crnom kulom, od izdajenam je oduvijek prijetila najveaopasnost.To je bilo prije sedamnaest godina. Uskoro sam primijetioda su se oko Shireaokupile svakojake uhode, ak i zvjerke i ptice, imoj je strah jo vie porastao. Pozvaosam u pomo Dnedaine i oni suudvostruili budnost, i izjadao sam se Aragornu,nasljednikuIsildurovu.""Ja sam mu savjetovao" oglasi se Aragorn "da krenemo upotragu za Golumom,iako se moda inilo da je kasno za takvo to. Abudui da mi se inilo umjesnim da seIsildurov nasljednik potrudi daispravi Isildurovu pogreku, zaputio sam se s Gandalfom udugu ibeznadnu potragu."Zatim Gandalf ispripovjedi kako su prokrstariliPustoijom uzdu i poprijeko, kakosu doprli ak i do Sjenovita gorja ibedema Mordora."Tu smo uli neke glasove o njemu, pa drimo da jedugo boravio u tamonjimcrnim brdima, ali ga nismo nali pa sam janapokon poeo zdvajati. A onda sam se, usvom oaju, dosjetio jednogpokusa nakon kojeg bi moda bilo nepotrebno dalje traitiGoluma. Modabi nam sam Prsten mogao posvjedoiti je li on zaista onajjedinstveni?Prisjetio sam se rijei izgovorenih na Vijeu mudraca:Sarumanovih rijei na koje se ondanisam obazirao. Ponovo sam ih uduhu jasno uo:Onih Devet, Sedam i Tri prstena imali su svaki svojdragulj. Ali jedinstveni ganije imao. Bio je okrugao i bez ukrasa,kao da je Prsten nieg reda, ali ga je njegov tvoracobiljeio tako dabi moda strunjaci mogli otkriti i proitati znakove na njemu. 32.Nije rekao kakvi su to znakovi. Tko bi sad to znao? Tvorac Prstena?I modaSaruman? Ali koliko god bilo veliko njegovo znanje, ono moraimati neki svoj izvor. Uijoj je ruci uope bio taj predmet prijenego to se izgubio? Samo u Isildurovoj.Obuzet tom milju, odustaosam od potjere i otiao bre u Gondor. Prije su lanovimoga reda biliondje uvijek dobro primljeni, napose Saruman. On je esto biogostgradskih poglavara. Gospodar Denethor nije me ovaj put doekaoonakvomdobrodolicom kao nekad, i nevoljko mi je dopustio da kopammeu njegovimnagomilanim svicima i knjigama."Ako doista traite, kaoto kaete, samo zapise iz starog doba i zapise o zaecimaovoga grada,onda slobodno itajte! rekao mi je. Jer meni nije toliko mutno onoto jebilo koliko ono to e biti, a upravo je to moja briga. Ali, akoniste umjeniji odSarumana, koji je ovdje dugo istraivao, neete nainita to ja ve ne znam, kao najboljipoznavatelj predaja o ovomgradu.Tako mi je rekao Denethor. Pa ipak, meu njegovim blagom imamnogo zapisakoje dan-danas malo tko umije ak i proitati, pa i samipoznavatelji pukih predaja, jersu njihova pisma i jezici postalinejasni potonjim ljudima. I, Boromire, ondje u MinasTirithu mislimda postoji jo svitak koji nitko nije proitao, osim Sarumana i mene,nakonpropasti kraljeva, svitak koji je napisao sam Isildur. JerIsildur nije nestao odmah poslijerata u Mordoru, kao to su nekitvrdili.""Moda neki na sjeveru?" upadne mu Boromir u rije. "Ali uGondoru svi znaju daje on najprije otiao u Minas Anor, i da je nekovrijeme boravio ondje kod svoga neakaMeneldila i pouavao ga, prijenego to mu je povjerio vlast nad Junim Kraljevstvom. Uto je vrijemeondje posadio i posljednju sadnicu Bijelog drveta u spomen na svogabrata.""Ali u to je vrijeme unio i zapis na taj svitak" ree Gandalf"a ini mi se da to uGondoru vie ne pamte. Jer taj se zapis odnosina Prsten i u njemu Isildur doslovce kae:Veliki Prsten e odsad bitibatina Sjevernog Kraljevstva, ali e zapisi o njemu ostati uGondoru,gdje prebivaju i batinici Elendilovi, kako ne bi uspomena na ovevelike stvariizblijedjela.Iza ovih rijei Isildur je opisao Prsten,kako ga je on zatekao: Bio je vru kad samga prvi put uzeo u ruku,vru kao eravica, tako da sam se opekao i ne vjerujem da u seikadosloboditi te boli. Ipak, dok ovo piem, ohladio se i reklo bi se dase skuplja, iakonije izgubio nita od svoje ljepote ni oblika. Ve isam zapis na njemu, koji je isprva biojasan kao crven plamen,pomalo blijedi tako da se jedva jo to moe proitati. Ispisan jenavilenjakom pismu Eregiona jer u Mordoru nemaju pismena za tako finirad, ali mi jejezik nepoznat. Drim da je to jedan od jezika iz CrneZemlje zato to je prost i grub. Neznam kakvo zlo kazuje, ali ovdjeprepisujem zapis da nepovratno ne izblijedi. Prstenumoda nedostajetoplina Sauronove ake, koja je bila crna a opet je gorjela kaooganj, paje tako i Gil-galad nastradao; i moda bi se, kad bi sezlato opet ugrijalo, natpis obnovio.Ali ja osobno neu riskirati daotetim ovaj predmet: od svih Sauronovih djela jedino kojeje lijepo.To je moje zlato, iako sam ga platio velikim jadom.Kad sam proitaote rijei, moja je potraga bila okonana. Jer urezani natpis biojezaista, kao to je Isildur predmnijevao, na jeziku Mordora i sluguCrne kule. A ono to jeu njemu reeno bilo je ve poznato. Jer onogadana kad je Sauron prvi put nataknuo na 33. prst Prsten Vladar,primijetio ga je Celebrimbor, tvorac onih Triju prstenova iizdalekazauo kako govori te rijei tako da je sam otkrio svoje zlenakane.Odmah sam se oprostio s Denethorom, ali jo dok sam iao nasjever, primio samporuke iz Lriena da je Aragorn proao ve tim putemi da je pronaao stvorenje zvanoGolum. Stoga sam najprije otiaonjega vidjeti i uti njegovu priu. Nisam se usuivao ninagaati ukakve se sve pogibeljne pustolovine Aragorn bio sam uputio.""Nemani potrebe da se o njima razglaba" ree Aragorn. "Ako ovjekbezuvjetnomora doi nadomak Crnim vratima, ili kroiti po smrtonosnomcvijeu doline Morgul,onda se svakako mora izvrgnuti opasnostima. Ija sam na kraju zapao u oaj pa samkrenuo kui. A onda sam, pukomsreom, iznenada natrapao na ono to sam traio: naotiske mekihstopala pokraj blatne mlake. Ali ovaj put taj je trag bio svje ihitar i nijevodio prema Mordoru nego na suprotnu stranu. Iao sam zanjim du ruba Mrtvihbarutina, i ulovio sam ga. Uhvatio sam njega,Goluma, kako vreba uz ustajalu barupiljei u vodu dok je mrana veerpadala. Bio je sav pokriven zelenim muljem. Bojim seda me nikad neezavoljeti, jer me je ugrizao, a ni ja nisam s njim bio njean. Nitadrugonisam izvukao iz njegovih usta do tragova zubi. Mislim da mije to bio najgori dio puta,taj povratak s njim, jer sam moraopaziti na njega dan i no, tjerati ga da hoda predamnom zaularen,zaepljenih usta, dok ga nisam pripitomio uskraivanjem vode ihrane,gonei ga neprestano prema Mrkodolu. Napokon sam ga dotjeraodonde i izruio gavilenjacima jer smo se tako bili dogovorili, a jasam bio sretan to sam ga se oslobodio jerje smrdio kao futavac. tose mene tie, najradije ga ne bih nikad vie vidio, ali je ondadoaoGandalf i dugo razgovarao s njim.""Da, dugo i muno" ree Gandalf"ali i donekle korisno. Prvo i prvo, njegova priao tome kako jeizgubio Prsten slagala se s onim to je Bilbo sad prvi put otvorenopriznao,ali to nije mnogo znailo jer sam ja to ve bio naslutio.Tada sam ipak prvi put uo da jeGolumov prsten izvuen iz Velikerijeke nedaleko od Gladdenskih polja. I doznao da jedugo bio unjegovu posjedu. Vie ivotnih vjekova njegova malog soja. MoPrstenaproduljila mu je ivot mnogo vie od njihova vijeka, a takvumo imaju samo VelikiPrstenovi.A ako ni to, Galdore, nije jodostatan dokaz, tu je i ona druga provjera o kojoj samgovorio. Naovom istom Prstenu koji ste ovdje vidjeli podignutog uvis, okruglogi bezukrasa, mogu se jo proitati slova o kojima je Isildurizvijestio, ako ovjek ma potrebnusnagu volje da dri taj zlatnipredmet neko vrijeme u vatri. Ja sam to i uinio i ovoproitao: Ashnazg durbatulk, ash nazg gimbatul, Ash nazg thrakatulk aghburzum-ishi krimpatul.arobnjakov se glas zaudno promijenio.Iznenada je postao prijetei, snaan i tvrdkao kamen. inilo se da jesjena prela preko sunca visoko na nebu pa se na trijemunaassmrailo. Svi su uzdrhtali a vilenjaci su zaepili ui."Nikad sedosad niiji glas nije usudio izustiti rijei toga jezika uImladrisu,Gandalfe Sivi!" ree Elrond kad sjena proe a skup odahne.34. "I nadajmo se da ih nitko vie nee nikad ovdje ni izustiti"otpovrne Gandalf."Ipak, neu vas moliti za oprotenje, metre Elronde.Jer, ako se taj jezik ne bude uskorouo u svakom zakutku na zapadu,onda moramo svi odbaciti sumnju da je ovaj predmetuistinu ono imesu ga mudraci proglasili: blago Neprijatelja nabijeno svomnjegovomzloom, i da se u njemu krije dobar dio njegove nekadanjesnage. Iz crnih godina dolazete rijei koje su uli kovai u Eregionu,znajui da su izdani:Prsten Jedan da zavlada svima, Prsten Jedan totrai i seePrsten Jedan da spoji se s njima i u tami ih svee Znajteisto tako, prijatelji, da sam jo neto doznao od Goluma. Nerado jegovorio ikazivanje mu je bilo nejasno, ali nema dvojbe da je on biou Mordoru i da su ondjeizvukli od njega sve to zna. TakoNeprijatelj sad zna da je Jedinstveni Prsten pronaen,da je dugo biou Shireu, a kako su ga njegove sluge pratile gotovo sve do naihvrata,uskoro e doznati, a moda ve i zna, dok ja ovo govorim, da jeovdje kod nas." Svi su sjedili neko vrijeme utke dok najposlijeBoromir ne prozbori: "Kaete da je to stvorenje malo, taj Golum?Malo ali veliko u nevaljalstvu. A to jes njim? Na koju ste ga kaznuosudili?" "U zatvoru je, ali nita gore od toga nije doivio"odgovori mu Aragorn. "Mnogo jeprepatio. Nedvojbeno je da su gamuili, i srce mu je ispunjeno grdnim strahom odSaurona. Ipak, menije osobno drago to je pod budnom paskom vilenjaka uMrkodolu.Njegova je zloa velika i daje mu snagu za koju je tekovjerovati da je posjeduje takomravo i usukano stvorenje. Jo bimogao nainiti mnogo zla kad bi bio slobodan. Inimalo ne dvojim dasu ga iz Mordora pustili da izvri neku naopaku zadau." "Jao! Jao!"usklikne Legolas, na ijem se lijepom vilenjakom licu odraavaovelikjad. "Ja vam sad moram priopiti vijest koju vam donosim.Vijest nije dobra, ali tek samovdje shvatio koliko opaka moeizgledati ovom skupu. Pobjegao nam je Smagol, sadazvani Golum.""Pobjegao?" uzvikne Aragorn. "To je zaista loa vijest. Bojim se daemo svi zbognje jo gorko zaaliti. Kako se dogodilo da jeThranduilov narod iznevjerio naepovjerenje?" "Nije to bilo zbognedostatka budnosti" ree Legolas "nego moda iz prevelikedobrote. Isve se bojim da su zatoeniku pomogli drugi, i da se o onome toradimo znavie nego to bismo eljeli. uvali smo tog skota danonono,na Gandalfov zahtjev, iakonam je ta zadaa ubrzo dozlogrdila. AliGandalf je rekao da jo ima nade da e se onpopraviti, a mi nismoimali srca da ga neprestano drimo u podzemnim tamnicama, gdjebiopet utonuo u svoje crne misli." "Prema meni niste bili tolikonjeni" ree Gloin sijevajui oima, jer su se u njemuprobudila sjeanjana zatoenike dane provedene duboko pod dvornicama vilin-kraljevim."Dobro, dobro!" ree Gandalf. "Molim te da mu ne upada u rije, dobrimojGloine! To je bio aljenja vrijedan nesporazum koji je ve odavnoispravljen. Kad bi se 35. sad ovdje iznosilo sve ono to vilenjaci ipatuljci zamjeraju jedni drugima, bilo bi najboljeda odustanemo odovog vijeanja." Gloin ustane i nakloni se, a Legolas nastavi. "Kadgod bi bilo lijepo vrijeme, izvodili smo Goluma u etnju kroz umu, aon bise tada najradije popeo na jedno visoko stablo to stoji postrani od ostalih. esto bismoga pustili da se popne na najvie granedok ne osjeti slobodan vjetar kako pue, ali bismopostavili straupod drvetom. Jednog je dana odbio sii sa stabla a straarima se nijedalopenjati za njim: on se ve bio nauio hvatati i nogama za grane,ne samo rukama, pa sutako straari ostali sjediti pod stablom dokasno u no. Upravo su nas te ljetne noi, kad nije bilo ni mjesecani zvijezda, orci iznenadanapali. Odbili smo ih nakon nekogvremena. Bilo ih je mnogo i estoko su se borili, ali subili doli donas preko gorja i nisu bili navikli na ume. Kad je okraj okonan,ustanovilismo da Goluma nema i da su straari ubijeni ilizarobljeni. Tada nam je bilo jasno da jetaj napad izveden radi togada oslobode Goluma, i da je on unaprijed znao to e sedogoditi.Nismo dokuili kako je to ostvareno, ali Golum je prepreden aNeprijatelj imamnogo uhoda. Mrana stvorenja koja su protjerana onegodine kad je zmaj ubijen vratilasu se u velikom broju pa jeMrkodol opet postao leglo zla, osim onoga dijela koji pripadanaemkraljevstvu. Nismo uspjeli ponovo uloviti Goluma. Pronali smo mutragove meu tragovimamnogobrojnih orka, duboko u umi, na junojstrani. Ali uskoro smo ih opet izgubili, anismo se usuivali da gadalje lovimo, jer smo se ve bili pribliili Dol Gulduru, a to jejouvijek opasno mjesto pa ne idemo uope na tu stranu." "Dobro, dobro,nestao je" ree Gandalf. "Nemamo kad opet tragati za njim. Nekainito ga je volja! Ali moda e on jo odigrati ulogu koju nisupredvidjeli ni on niSauron. A sad da odgovorim na ostala Galdorovapitanja. to je sa Sarumanom? to namon savjetuje u ovoj naojnevolji? Tu vam priu moram ispriati u cijelosti jer ju je dosadsamoElrond uo, i to samo ukratko, a ona e utjecati na sve to moramorijeiti. To jeposljednje poglavlje u prii o Prstenu, do sadanjegtrenutka. Potkraj lipnja bio sam u Shireu, ali sam bio sav obuzettjeskobom pa sam odjahaodo junih granica te male zemlje, jer samnasluivao nekakvu opasnost koja je bila joskrivena od mene ali seprimicala. Ondje sam primio vijesti o ratu i porazu u Gondoru, akadsam uo o Crnoj sjeni, srce mi se steglo. Ali nisam nita naao osimnekolikobjegunaca s juga; ipak, inilo mi se da su proeti strahom okojem ne ele govoriti. Ondasam okrenuo na istok i sjever i putovaoZelenputom, a nedaleko od Breeja sreo samputnika koji je sjedio nanasipu uz cestu a konj mu je u blizini pasao travu. Bio jetoRadagast Mrki koji je svojedobno prebivao u Rhosgobelu, blizuMrkodola. Iako je onlan moga reda, nisam ga bio vidio vie godina.Gandalfe! uzviknuo je. Upravo tebe traim, samo to ne poznajem ovekrajeve.Znao sam tek toliko da bih te mogao nai u nekom divljempredjelu koji nosi udnovatoime Shire. 36. Podaci su ti toni, rekohmu. Samo nemo

Gospodar Prstenova Dve Kule.pdf

Download Zip

2ff7e9595c